SRĐ

Р 0 L Ј I С А

949

IX. Na svršetku, mili poljički domoljubi, još jedan pogled na Poljiea. Malahna su naša Poljica, krševita su i kamenita, ali su bila gnijezdo sivih sokolova. Izmegju posljednih stupiše megju hrvatske župe, ali zato napredovaše brže. Ona svojoj hrvatskoj domovini dadoše morovogju Rusina, a hrvatski velikaši i brata mu Slavića podigoše na hrvatski prijesto da odbrani glagoljicu, tu našu svetinju, koju neliote zatiraše i sam veliki hrvatski kralj Petar Krešimir sa svojim posvemašnjim pogodovanjem Latinima. lza nesrećnih prilika, koje nastaše, pošto Hrvati priznaše ugarske vladare za svoje kraljeve, Poljicani prvo uz Subiće, a kasnije uz Nelipića, jedini su branitelji hrvatstva na ovim krajevima protiv grabežljivosti mletačkog lava. I kada Turci osvanuli na ovim krajevima, Foljica su smatrana stražom i obranom ne samo Spljeta nego gotovo i cijele Dalmacije. Toliko su dala junaka, da bi se njima, kako kaže naš Pavlinović, mogle ponositi i kud i kamo veće države, a neumrli naš Kačić spominje ih lijep broj, ali ih ima i još više. Ima ih i takovih da im se slava pronosila širom svijeta kao jednog Žarka Dražojevića, jednog Marka Sinovčića, i jednog Nikole Jelića. U neprestanoj borbi, bilo za odbranu hrvatstva na ovim krajevima, bilo i za svoj vlastiti opstanak, Poljičani se nijesu mogli istadi i na drugim poljima, ali da su i za to imali sposobnosti, kad bi samo bili imali prilike, dokazuju dva njihova velika biskupa Ugrinović i Kvinčić, kao i drugi umni redovnici. Ima umnika, kojima se ponose razna mjesta Dalmacije kao svojim sinovima, i dobro čine, ali ne bi smjeli takogje zaboraviti da mnogi od tih starinom su baš Poljičani. Poljičanin, kao slobodu svoje domovine, Ijubio je tako svim žarom svoje duše i vjeru svoju. Nabožnosti svojoj dao oduška u osnutku franjevačkog samostana u Gatima, u uzdržanju svog miljenčeta, glagoljačkog sjemeništa u Prijeku, u gradnji i uzdržanju svojih crkava, u utemeljenju i uzdržanju t.olikih svojih nabožnih bratovština.