SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA. (Prigodom 100-obljetnice njegova rođenja). — 1 — Prof. W. bar. Ljubibratić.

Nenadni i nagli pad Napoleona I., potpuno rasulo politižkoga sustava, koji se mogao toliko održati, uspostavljenje mnogih prognanih vladalačkih porodica, sve to učini osobito silan dojam na savremenike onoga moćnika, čija sudbina bijaše da zadnje svoje dane sprovede u progonstvu chiuso fra si breve sponda. Sudbina Napoleonova, u svojim neviđenim promjenama, sjaja i veličine. nesreće i poniženja bijaše bez primjera u svjetskoj povjestis Uslijed dugotrajnih pogubnih ratova Napoleona I. bijahu narodi evropejski potpuno istrošeni; samovolja francuskoga silnika bijaše toliko omražena, da se u prvi mah i uspostavljenj.e starih prilika smatraše blagoslovom božjim. Narodi dočekaše potjerane svoje vladare iskrenim veseljem. Doduše ovdje i ondje još uvijek tinjaše plamen oduševljenja za slobodu i jednakost, ali ta ideja ne mogaše više da zanese šire slojeve naroda, jer bijahu istrošeni i uništeni od teških žrtava, te moradoše prinijeti na oltar domovine; jer bijahu spali u skrajno mlitavilo. Jedina njihova želja bijaše da «e uspostavi mir, e da se tako oporave od ljutih pretrpljenih udaraca. Rijetkost je u povjesti pojav, kakav se pokaza godine 1815., da se narodi svojevoljno odrekoše svojih naj većih ideala, da se jednodušno podvrgoše samosili onih vlada i vladara, protiv kojih malo godina prije bijahu pograbili oružje. Takav pojav naj bolje dokazuje, da se bijaše prevršila mjera nevolje i nesreće. Raskomadana Italija ne bijaše nego geografski pojam. Između pojedinih država ne opstojaše nikakva sveza. Francuzi bijahu doduše protjerani, ali željenoj slobodi ni traga. Uređenu