SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

1079

đalekom novome svijetu, odakle pak namjeravaše, da se u zgodan eas kući povrati. Zabrinuti otac, koji u ostalome ne pristajaše uz nazore nabožne svoje supruge, pođe da potraži sina, te ga nađe u blizini Monaka. Sinu oprosti nepromišljeni korak, izmiri se s njime, te mu dopusti da se posveti pomčrskoni životu, za koji mladi Garibaldi pokazivaše osobitu ljubav. Na jednom putovanju na tartani Santa Reparata dođe s ocem u Civita Vecchia, te ga nagovori da pođu zajedno u Rim, da pohode vjecni grad, o kojemu bijaše stvorio u svojoj pameti veličanstvenu sliku, čitajući povijest Livija i životopis Plutarha. АИ se njegova duša razocara, kada uđe u Rim. To ne bijaše slavni Rim republikanskoga doba, a niti veli6anstveni Rim zlatnoga Augustovoga vijeka. To bijaše srednovječni Rim, u koji restauracija Pija VII. bijaše opet dovela natrag Isusovce, a u duboku apatiju ululjala sve duhove. Grobna tišina vladaše u onom gradu, iz kojega se jednom slava talijanskoga imena bijaše pronijela cijelim svijetom. Duboka žalost osvoji plemenitu dušu mladoga Garibaldija, motreći to nevoljno stanje silHoga nekoč grada. Ali pred onim spomenicima nekadašnje slave i moći u njegovoj se pameti porodi misao, da bi ipak iz fuševina poganskoga i kršćanskoga Rima mogao poput feniksa uskrsnuti talijanski Rim. Duboko se učvrsti ta ideja u njegovom srcu, njoj posveti sav svoj rad i sve svoje sile, te ne počine dok se nije ostvarila. U svim ga nevoljama i protivštinama burnoga života ta ideja krijepljaše, jer za njega Rim bijaše Italija. Ali ne samo za Garibaldija, već za sve tadanje umnike, filozofe, pjesnike, umjetnike Rim bijaše realni simbol naj većih ideala. I baš bijaše doba naj uzvišenijega idealizma, bijaše vrijeme, kada Leopardi u svojoj pjesmi Sopra il monumento di Dante dozivaše svojim suvremenicima u pamet prošlu slavu Italije, zaklinjaše ih da se dostojnim pokažu svojih pradje.Iova, svoje sjajne prošlosti, ili da isčeznu s ovoga svijeta: Volgiti agli avi tuoi guasto legnaggio, Mira queste ruine E le carte e le tele e i marmi e i templi; Pensa qual terra premi; e se destarti