SRĐ

1090

СРЂ. — SRĐ

Nazočnost bi Radeckijevih vojnika bila držala na uzdi Karla Alberta i ostale patrijote, da se nije munjevnom brzinom prosula po Italiji vijest, da je ožujski prevrat u Веби prouzrokovao pad omraženoga ministra Metternich-a. Na tu se vijest klonuli liberalci opet ohrabriše te izabraše pouzdane ljude da stupe na celo pokreta. Među njima bijaše i načelnik Milana, grof Oasati. 18. marta oružana svjetina opkoli palaču namjesnikovu, te prisili podnamjesnika O'Donell-a, da jc izručio vladu gradskim oblastima. Na tu vijest sakupi Radecki oko 10.000 momaka, te zapoce krvavi boj po ulicama gradskim da uguši prevrat i oslobodi O' Donell-a, koji se nalazio u ru kama ustaša. Dva dana trajaše ljuti boj. Videći Radeeki, da mu nije moguće uspostaviti mir u gradu, izvede svoju vojsku, u namjeri da topovima prisili grad na predaju. Ali i u tome bijaše hude sreće. Milanci se hrabro držahu, tim više što od dana na dan čekahu doiaz pjemonteške vojske. To bijaše i uzrok da je Radecki zapustio Milan, te se uputio prama Veroni i Mantovi. (22 marta). Ustanak se raširi po cijeloj zemlji nevjerojatnom brzinom. Austrijski generali, koji se tomu ne nadahu, i tako ne bijahu spravni na otpor, moradoše svagdje uzmaknuti. Tako zapusti grof Zichy Veneciju (22. marta), a Manin, glava prevremene vlade, proglasi da je ponovljena republika sv. Marka. Vojvoda modenski pobjegne u Mantovu i Karlo Ljudevit, vojvoda od Parme, morade učiniti isto. Da ga ne stigne ista sudbina, dozvoli veliki vojvoda toskanski svojim vojnicima, da sa četom dobrovoljaca pohrle u pomoć Lombardima. U Napulju i Rimu bijaše prevrat zahvatio toliki mali da svjetina zahtijevaše da se Austriji navijesti rat. Poslije dvije sedmice mjeseea marta povede general Durando papinsku vojsku na sjevernu granicu, a prije odlaska blagoslovi Pije IX. svoje vojnike. Vilhelm Pepe, poznati revoluciojonarac, odvede 14 000 Napuljaca redovite vojske u pomoć Lombardiji, a za njima krene i lijep broj dobrovoljaca. Uzalud predbacivaše engleški poslanik Ferdinandu Napuljskome, daje povrijedio međunarođno pravo, sudjelujući u ratu protiv Austrije, a da prije nije otkazao mir. Te riječi malo djelovaše na slaboga Ferdinanda, jer, i ako je u duši bio protiv revolucije uviđaše da se jedino