SRĐ

1126

СРЂ. - SRĐ'

ni nastojanje D.ra Smođlake nije mnogo pomoglo, pa je jedina gospođica Concettina Giorgetti u stanju da prilično dobro razumije naš književni jezik i da dobro piše našom ortografijom. Prosti narod voli svoj jezik, ali ne može mu se zamjeriti što malo mari za naš literarni jezik: ta teško ga razumije, a nema mu od njega nikakve koristi! Uopće narodnoga osjećanja ima malo u našijeh kolonista: oni znaju, da su Slaveni (Šklavuni prema tal. Schiavoni u starijemu obliku Sclavoni), znaju i da su došli s one strane iz Dalmacije, pa i svetkuju svakog petka maja mjeseca spomen na dolazak u ove krajeve (tobože su došli jednog petka toga mjeseca, pa se zaboravilo kojeg, i tako svetkuju svaki petak!), ali kako se niko ne brine za to, da se sačuva ovaj ostatak našijeh kolonija, tako nema sumnje da će se i one skoro potalijančiti kako prije njih ostala mjesta slavenskoga porijekla u Molisu. ❖ * * Naši su ljudi vrlo rano počeli prelaziti na drugu obalu Jadranskoga mora. Ako je vjerovati poznatomu langobardskomu historičaru Pavlu đakonu iz VIII. vijeka, oni su već godine 642, dakle nekoliko desetica godina, pošto su uopće zauzeli naše primorje, prešli sa svojim lađama u južnu Italiju, utaborili se kod grada Manfredonije i varkom ubili beneventanskog vojvodu Aja, na što ih njegov brat, koji ih opet prevari govoreći im njihovijem jezikom, strašno potuče (Rački, Documenta, str. 276). Možebit da je to više priča nego li istina, osobito je nevjerovatno, da je beneventanski vojvoda znao slavenski, ali svakako to dokazuje, da se već u VIII. vijeku vjerovalo, da su Slaveni s druge obale prelazili u Italiju. Sasvim je pak sigurno da je najkasnije krajem XIII. vijeka bilo u južnoj Italiji slavenskih kolonista, jer se god. 1290—1305 spominju porezi što su ih kralju plaćali Slaveni nastanjeni u raznim krajevima Napuljske kraljevine — u Molisu, pa sjeverno od njega u Abrucima i južno u Kapitanati (provinciji Foggia), gdje se spominje mjesto Castelliicium de Sclavis, i u kraju Terra d' Otranto (sadašnjoj provinciji Lecce), gdje se opet spominje Castrum Sancti Viti de Sclavis (Makušev u Zborniku ruske akademije, knj. VIII, str. 68); specijalno se za naš Kruč govori u jednom pismu pape Bonifacija VIII iz god. 1297: