SRĐ

SLAVENSKE KOLONIJE UITALIJI

1127

„castrum Aquevivae habitatum cum vassallis Schlavonis" (Magliano G., Larino, str. 182). Po svoj prilici i ti su Slaveni bili gotovo svi iz našega primorja, ali opet nema sumnje da ovi sadašnji naši kolonisti nijesu nikako njihovi potomci, jer bi inače njihov govor bio sasvim drukčiji. S druge pak strane treba i na to paziti, da se u tijern istijem napuljskijem spomenicima često spoijiinju i ljudi s nadimkom Bulgariis i Bulgarellus, koji su dakle bili po svoj prilici Bugari. I doista u samom Molisu ima mjesto Castropignano dei Bulgari, ali jedina slavenska riječ, za koju ja znam, da se je tamo sačuvala, naime did (djed), svojim ikavskijem izgovorom pokazuje, da se je tu negda govorilo srpskohrvatski a ne bugarski! Svakako o tijem našijem starijem kolonistima iz XIII. vijeka ne znamo dalje ništa! po svoj prilici bilo ih je malo, pa su se brzo potalijančili. Kad su pak u drugoj polovici XV. vijekaTurci počeli navaljivati i na naše primorske krajeve, onda su osim ovijeh našijeh sadašnjijeh kolonista u Molise još drugi bježali i u druge krajeve Italije. Tako znamo da su prolazili i u Abruce, pa još dandanas ostali tamošnji stanovnici zovu ljude iz nekih mjesta Slavenima (Schiavune), a Serafin Razzi nam u svom izvještaju (v. str. 1110) potvrđuje, dasejoš g. 1577. u selu Cupello kod grada Vasto govorilo naški. Još prije su se pojedini naši ljudi nastanjivali u trgovačkome gradu Jakinu (u Markama), najkasnije g. 1394, gdje se već spominju Slaveni iz Dalmacije i Hrvatske; bili su ponajviše nadničari, a najkasnije g. 1439. imali su svoje brastvo (universitas). Ispred Turaka su pak bježali naši ljudi (Morlacchi) u drugoj polovici XV. vijeka i u Jakin, pa ovi su siromašni i gladni bjegunci svima smetali, dok je sam jakinski magistrat živo branio one starije došljake, koji su pošteno zasluživali svoj hljeb u gradu, pa nije dao da se protjeraju iz grada, jer bi to bila za grad gotova propast (v. u Makuševa, Monumenta I., str. 195-204). Tada su se neki Slaveni nastanili i u gradu Recanati, južno od Jakina, i u njegovoj okolici, pa se je grad s jedne strane od njih branio, dok je s druge morao dopustiti, da se ustroji slavensko brastvo fraternita degli Schiavoni (v. Jagićev Arhiv, kn. XXVII., str. 82-85). I za te naše koloniste u Markama može se misliti, da su se brzo potalijančili; zadnji se put spominju, koliko je meni poznato, g. 1510 u Jakinu.