SRĐ

GDJE SU NESTALE

novela K. Kiostermanna.

Teško je kazati zašto me baš onako jako pritezao boulevard Ricliard Lenoir, koji pravi golt m luk i spaja quai de Valmy i avenue de la Bepublique s Bastiljskom placorn. Običavao sam hoditi onamo osobito u jutro, te sam se bez određene svrhe šetao po trotoarima. Moguće da su me pritezala lijepa travišta i Ијере cvijetne lebe, ili da me hladio svježi dah vodometa. — Da kažem istinu, sad se više ne spominjem; znam samo to, da sam išao za jutrenim parama, koje su činile kao lake koprene oko krasnog Julskog stupa na Bastiljskoj placi. Gledao sam dug niz camiona (teških kola), koji su škripali a vukli su ih golemi, gotovo sve bijeli hatovi i ondje se vožahu mal ne cio dan. Sveđ sam obarao pogled u mutne potočiće, koji su brzo nosili svu necistoću, lišće od kupusa i uvehle kitice cvijeca, podizao sam pogled na prolaznike te su sjedali na imperijalima tramvajskih vagona i razgovarali se ili čitali novine, ili još često rastrešeno gledali u prazninu: ne znam zašto me sve ovo više pritezalo no što mogu izreći. U iednoj kavani ovog bulvara, gdje po prilici u nj utiču Rue Daval (ulica Daval) i rue Sedaine, pio sam obično svoju kavu i čekao posve komodno omnibus da me odveze na svjetsku izložbu. U ovoj se kavani upoznah s ljekarnikom koji je dolazio ovdje iz svoje bližnje apoteke; postadosmo dobri prijatelji i provođasmo zajedno nekoliko časova razgovaraj ući se ili u kavani, ili poslije u njegovoj ljekarni. Jednom —■ bjesmo baš u naj ljepšem razgovoru — prolazila su mimo nas čudna dvojica; on čovjek po prilici od pedeset godina mršava obraza, koji bješe već uoplaćen sijedom bradom. Bio je odjeven u crnu kaputu, koji mu je loše stajao i bio izlizan. Na glavi mu je bio starinski i već istrošen cilindar. Ona bješe mlađa od njega za deset godina, užasno ružna, posve nagrđena lica; njene oči bez