SRĐ

1136

СРЂ. — SRĐ.

Jedan zračak uhvanja pojavi so u njenu srou : možda će on naći dijete, možda će ga on dovesti kući... ali se muž ne vraćaše i njen strah bješe još užasniji. Pade na koljena, podigne ruke put nebesa, svijala se u klupko i na sebe se tužila.. . tromo puzaše vrijeme, prodoše dva cijela ćasa puna ocajanja; bilo je osam ćasova, kad se muž vratio. Ču njegove korake na basamacima, u hodniku pred ulazom u stan, potrci mu u susret nadom da on vodi dijete. Ah, ne bješe ga našao, ne bješe mu ni naj manje ušao u trag. Otidoše tada zajedno na policajski komisarijat, gdje javiše događaj. Ondje ih nagovarahu da ne očajaju i nastojahu na sve načine da ih utješe : svaki dan zabasaju djeca, zalutaju, nađu se i budu dovedena nase roditeljima; obećaše im da će odmah raspitivati za nj i netom dijete bude nađeno, možda i one iste noći, da će im ga dovesti kući. Malo odahnuše, i počeše se opet nekoliko nadati, ali u noći, kad su bdili uzaludno čekajući, povećaše se njiliove muke . .. I jedan dan i jedna noć, i deset i dvadeset noći, ko bi opisao očajanje koje su ovi dani i ove noći donijele ! . . O maloj Lujizi nikakva glasa, ne nađe joj se nikakva traga, sasvim ništa, nikakav komad haljina, nikakve knjige, nikakve tablice, ništa ne dođe na vidjelo čim bi se moglo ući u trag. Djecu u školi ispitaše i preslušaše i sud potraživaše — sve zaludu, niko nije znao ništa, ne naiđe se ni na što. Tada očajanje tjeraše nesretnoga oca svaki novi dan na ostrvo de la Cite, gdje za staroslavnom katedralom Notre-Dame mračni zidovi Morgue strše ; u ovim strašnim neugodnim zidovima nesretnik je proprovodio dugih časova, tražeći bi li ugledao mrtvo tijelo svoje miljenice. I naj strašnija stalnost činila mu se kao spasenje iz ove neizrecivo premučne nestalnosti. Aii ga ne dopade ni ovo strašno spasenje : ne nađe svoje dijete između bezimenih, neznanih mrtvaca, žrtava nesretnih događaja, očajanja i zločinstava, koje, kad padnu u žvalo nezasitnog Moloha, što su ga nazivali Parizom, i kad ih nađu nepoznate, tamo izlagaju. I na polju pod prozorima ove strašne kuće tekli su mutni valovi plahovite rijeke, koja u posljednje doba sa čestih poplavica bješe neobično nabujala... i netom bi on vidio ove