SRĐ

1140

СРЂ — SRĐ.

sva obilježja onih, koji oblizuju lonce župnikove: butrastih obrazića, vas кб saliven, a po licu obieno zamazan. Poso mu je jutrom nositi gostarice u crkvu, služiti misu, i kelati nogom kape seoskoj djeci. Plata mu je, koja noga u trtenjak, cim ga često u kuhinji dariva sluga. Po duši naši zagorci nijesu vele župniku zanovetni. Bez kakve velike teško da mu ko u kuću pristupi. Jedino sveceni iza mise, doći će po koji, da u kuhinji pripali lulu, a usput poviri, što se u bakri vari. Do župnika pristupe, kad se oklade, koliko je komu godina, da im zaviri u knjigu rođenih, ili da ga zapitaju, u koji dan pada kakav svetac. Na Badnji-dan u jutro zakanim se da otputujem, kako ću taman na večeru kući prispjeti. — Ti baš ode ? — upita fra Luka, kad vidio da se spreиат na put. Ne htio me ustavljat, jer znao, da Božić zove svakoga svojoj kući. Dade mi konja i prat.ioca, alalismo se, te svojim putom. Nebo se namrgodilo, vrijeme reži, ko da snijegom zaudara. Odmakosmo dobrim, dok zapadosmo u samu Ijut. Moj pratilac vještiji od mene opomenu me, da je testom dugo izvijat, o беmu sam se i sam uvjerio na dolasku, te те nagovori, daokrenem na precac, cim bi prištedio gotovo polovicu puta. Bojeć se, da ga možda ne poslušam, jer mi tako bilo gaziti vratolomnom oputinom, stao me uvjeravat, da se dobrom iulom duhana može stignuti do na vrh stijena, a kašnje mi se lako svalit do kuće, jer sve pod nogu, a kako se primim te putine, ne će me smetnuti do pred samo selo, gdje me opet čeka testa. Kako sam se smrzao na konju, nije mi se bilo teško sklouuti na savjet moga pratioca, te netom stigosmo na prečac, sjaših, opremim njega i konja natrag, a ja opružim dalje. Ovom prigodom uvjerio sam se, kako lula duhana kod našiii zagoraca neobično dugo traje, jer sam ih mogao ispušiti i deset, a da se još nisam primako tim blaženim stijenama, otkud sam se mogao za čas svaliti do kuće. Nigdje ne sretam žive duše, premda po koji bič vune o drači, komad suknene krpe, kakva okorena priječalina, na što se putom namjerim, odaje, da ipak tuda prolazi živi stvor. Dan