SRĐ

GOSPAR DŽORE — Dubrovački origjino *) —

Živko.

U frlesiji (vesela hitnja) su trčala djeca i grajala: — Evo gospara Džore, evo ga, evo gospara Džore, evo Džore ! .. Povrh Mortera (susjestvo u selu B.) nije se ništa viđjelo, vitlala se prašina kao da je bura, nego prvi Džore isklisao iza duge, kao crna drača tia Dujenu (gora povrh sela B.), a na glavi mu okrugla patenta (klobuk visoki) kao starić. Mića su i Plosko (nadimena) bili kolovođe i pritužili Džori iza peta, a neko je na njih bacao prašinu i pijesak iz kantule (cijev od trstike). — B jarci u malahnoj barci . . . A barka se kreće i iz porta (luke) ne će. — Ej beki fudrati skavecakole bekunaci!.. (Ej, šugavi jarci, hske, jarčine!) I prasne Džore u gro otan smijeh, pa će prama meštru Damu, koji je dolazio s Kalca (mjesto u selu B.): — Meštre Damo, 'per dio (bogme) dobru sam im do kaču! (dobro sam ih zapušio) Pa se po drugi put skučio, onako u uskijem gaćama od nankina (žutkastoga postava) do povrh koljena, i sasuo u široku kantiđu dvije pregršti prašine i pijeska. — Perdio (Baš) drž'te!.. Ovo kaču daje! I po drugi put opalio za djecom. Iz nova se uzvitlala prašina, kao da se zavila plata vjetra. Tako su ti ga djeca zatirila do ispod Kule, a on će ti šmignuti (pobjegnuti) u Bara Andrina na Kulu. Ovo su ti bili stari jarani. Baro ih je dosta zadao onako pod nokte u šali gosparu Mihu, a to bi opravio Džore. — Evo me, Маге Barova, imam dinara! (para). I udre se po špagu (džepu), u špagu zvone kržotine (piljci) i lupari (kao spužići), na, rekao bi e su novci.

*) Nastran оотјек.