SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO ĐOBA. — 2 — Prof. W. bar. Ljubibratić.

Za Garibaldi-ja ne bijaše još propala svaka nada : Toskana, Veneeija, Bologna, Rim, Sicilija niti bijahu u rukama neprijatelja, niti skučene od reakcije. Oktobra se mjeseca nalazi u Livornu, gdje mu stanovnici pripravljaju oduševljeni doček, i sastavlja malu legiju. Nego, baš tada mu se nametne pitanje, kamo da odvede one hrabre vojnike, koji su plamtjeli od želje, da u boju za domovinu omaste svoje ruke krvlju. Neko mu spomenu Siciliju, a neko opet Veneciju, koju austrijske 6ete bijahu sa svih strana zatvorile. Da Italiji osvoji Siciliju, bijaše odavna Garibaldi-jeva naniisao, te se, u nakani da tu odluku stavi u djelo, obrati toskanskoj vladi, koja bijaše u rukama demokratskoga triumvirata Guerazzi, Montanelli i Mazzoni. Od triumvirata zatraži Garibaldi vojske i ratne opreme. Triumviri se pokazaše veoma hladnim prama zahtjevima Garibaldi-jevim, pošto demokratske vođe nazrijevahu u njemu najodlučnijega protivnika njihove pustolovne politike. Da ga što prije odalece iz Toskane, dadoše mu samo nekoliko vojnika. Združivši svoje cete s dobrovoljcima Anđela Massina iz Bologne, spusti se Garibaldi u bolonjsko okružje. Zucchi, nekadašnji napoleonski voskovođa, a tada ministar rata u papinskoj državi, pohrli iz Rima u Ferraru da zakrci put Garibaldi-ju. Ali on bijaše već ušao u Bolognu, te nakon kratka odmora krenuo u Ravennu, tražeći najzgodniji način da sa svojom legijom i dobrovoljcima Massina dođe do Venecije. Kako već rekosmo, Venecija se bijaše izjavila za sjedinjenje s Pjemontom. Iza poraza talijanske vojske proglasi se, po prijedlogu Manina, repubiikom. Dobivši Austrijanei slobodne ruke s Karlom Albertom, stadoše svim svojim raspoloživim silama podsjedati grad, koji je odvažno prkosio i koleri i gladu i neprijateljskim bombama. Garibaldi je hotio da sa svojom