SRĐ

CrARIBALDI I NJBGOVO DOBA

i njegove odreke na korist svojega sina Viktora Emanuela silno uzruja duhove u Rimu. Svjetina prisili Saliceti-ja i Montccchi-ja da istupe iz triumvirata, na čije mjesto stupiše Aurelije Saffi i Mazzini, duša mlade Italije i kolovođa demokratskoga prevrata. Uz Mazzini-ja se postavi Garibaldi sa svojim dobrovoljcima. Videći evropejske vlasti ovo sjedinjenje radikalnih i prevratnih elemenata, odlučiše da oružjem učine kraj anarhiji. Francuska preteče sve vlasti, i vec 24. aprila stajaše Oudinot sa 7000 vojnika kod Oivita Vecchia. Kada je od Rimljana zatražio, da ga kako prijatelja prime u grad, Mazzini se i Garibaldi najodličnije opriješe tome zahtijevu. Oduševljeni se građani izjaviše za skrajnu borbu. Već u prvom sukobu, 30. aprila, bude Oudinot potučen od Garibaldija. Na vijest o tome porazu odluči francuska komora Oudinot-ovu navalu na Rim, te posla Lesseps-a da ugovara s triumvirima. Nakon prve pobjede Garibaldi-jeve počivaše pod Rimom oružje za neko vrijeme. Baš tada provališe sjuga Napuljciasa sjevera Austrijanci preko granica papinske države. Ali Napuljci budu dva puta hametom poraženi od Garibaldi-ja kod Palestrine (9. maja) i Velletri (19. maja). Napuljska se vojska radi pretrpljenih poraza rasprša na sve strane. Kroz to vrijeme bijahu Austrijanci, vođeni od Wimpfen-a, osvojili Bolognu, (18. maja), kroz Romagnu prodrli u Marche, te počeli podsijedati Ankonu. Podsijedanje trajaše nekoliko dana. Iznemogla so posada morade napokon predati (13. juna), uz uvjet da joj bude slobodan izlaz iz-grada. Zapustivši grad svojoj sudbini, krenuše u Rim da se pridruže njegovim braniteljima. Pošto posredovanje Lesseps-ovo ne bijaše urodilo nikakovim plodom, nastavi Oudinot jurišanje na Rim. Uz ogromne gubitke ipak uspije Francuzima da osvoje sve tvrđave te se dokopaju grada (30. maja), koji se još branio barikadama. Ustavotvorna skupština, koja se bijaše za vrijeme podsijedanja proglasila permanentnom, uvidi da je svaki dalnji otpor uzaludan, te odluči da vijeća o sudbini grada. Uz to bude odlučeno, da se sasluša i mnijenje Garibaldi-jevo. 1. jula, uprav na podne zapusti Garibaldi bedeme, na kojima se do toga c-asa borio, te sav krvav i crn od pušćanoga praha stupi pred skupštinu. U najkritičnijem času bijahu triumviri stvorili tri odluke: