SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

31

prijeti pogibelj da s leđa bude napadnut od Francuza. S toga uzroka postavi na бе1о kolone svu prtljagu, da ne bude ometati ako bi se vojska imala boriti s neprijateljima, te bi ga s leđa progonili. Sunee bijaše već zašlo, kad Garibaldi, oko kojega se bijaše zgrnuo veliki broj Rimljana, zapusti grad (2. jula), u kojem još nedavno mišljaše, da će sloboda Italije naći svoje najstalnije zaklonište. Sutradan se u jutro zaustavi u Tivoli, da mu se pratnja odmori. Rimljanin u duši, zanešen za rimskim ustanovama, dade svojim četama rimske nazive legije, lcohorte, centurije. Ali time nipošto ne pojaea svoje sile, skupljene od ne najboljih elemenata. S njima, te nijesu predstavljali cvijet talijanskog naroda, trebalo je da se čuva od deset generala, koji su sa svih strana na nj vrebali. Francuski ga general Molliere traži sve do Albana i Frascati, a Moris na putu od Civita Castellana. Napoletanac Vincenzo Statelia, sin onoga generala Statella, koji če za narodnu ideju naći smrt kod Custozze (1866.), zatvara Garibaldiju put od Abruzza. Don Consalvo se sa Spanjolcima namjestio u Rieti, Austrijanci pak pod zapovjedništvom generala D' Aspre prelaze Apenin. S generalom se D' Aspre nalazi nadvojvoda Ernest, Stadion i Gorzkowsky. Ako je D' Aspre, pošto je bio ustanak 1848. ugušen, rekao, da je Garibaldi bio jedini sposobni talijanski general u onome ratu, sada je gorio od želje da ga dobije u svoje ruke, bilo živa, bilo mrtva. Na putu iz Tivoli kroz Monterotonđo, Poggio, Mirteto, Terni, Todi u Orvieto imaše Garibaldi francuske cete uvijek za stopama. Orvieto zatvori u prvi mah gradska vrata u lice velikome generalu, no pokajavši se odmah za taj nedostojni cin, primi ga s najvećim oduševljenjem. Ovdje prestađe proganjanje sa strane Francuza, koji se povratiše put Rima. Buduć Napoletanci i Spanjolci daleko za njime zaostali, imao se Garibaldi ćuvati samo od Austrijanaca. Velikim pogibeljima bijaše Garibaldi izmaknuo, ali na njih više ni ne mišljaše; trebalo mu se čuvati samo od jednoga neprijatelja, a taj mu ne zadavaše baš osobito straha. Nego svrha njegovoga hoda, Venecija, bijaše još daleko. 1 da je Garibaldiju trebalo gledati, kako se njegova pratnja svakim danom umanjuje, jer je malen bio broj onih odvažnih junaka, koji su