SRĐ

t Đr. VALTASAR BOGIŠIO 79

ž.ilavo, kako i naš Bogišić, a ako si srpska, nemoj da s tobe potamni slava tvoje domaje. Samo c'eš postojanim radom koristiti njoj i sebi. Ove rijeei, koje nam nameće Valtazar Bogišie, nijesu ti, omladino, od nas ukor, nego su kao naše radovanje i ođobravanje sada, kad narieeš pred 'njegovim lijesom i kad kažeš Velikanu: „Spomenik dioemo tebi od suza i od rada" „Satrt 8'a по ćo mooi toSko i diigo vrijome." * Na ovaj tvoj zavjet mrtve su kosti Velikanove od veselja zaigrale. Ivad lioćeš, slobođno se zakuni, mila Omladino, ovdje pred njim, da eeš ići njegovim tragom, da ćeš biti žilava u volji za rađ, da ćeš raditi kako i on i klikni mu: Ugledu naš, Valtasare Bogišiću, kunem Ti se! — Slava Ti, Slava Ti, Slava Ti!

* Iz jirigodne pjesmo Srpsko Omladine. Govor g. N. L. Brkića. Tuzni zoore! ,,Tu je bila.zvezda što sjala prekrasno ; Dgasiia s' ona i nema jo više ; Celo čovečanstvo za пјош suze iirišc." Lj. P. Nenađovio. Nije samo ovo ubavo i klasieno mjesto u crno uvijeno; ne briše suze samo naš napaćeni narod; ne tuži samo veliko slavensko sree; ne!... ernina je mnogo veća, suza je mnogo više, tuga je mnogo jača. Vaskoliko eovječanstvo, koje Ijubi nauku i želi joj svestrani napredak, u veiikoj tuzi roni suze žalosnice za jednijem od najvećih sinova svoje vrsti. A ima i rašta. Neumitna smrt otela mu je Dr. Valtazara Bogišića, koji je mnogo uradio i još mnogo i mnogo obećavao. Bezgranično je Ijubio nauku, cio svoj život njoj je posvetio, vjerno joj do groba služio i time bogato obdario čovječanstvo, odužio se i zadužio prema Slavenstvu, prodičio svoje ime, pronio glas roda i naroda svoga i uveličao poštovanje narodnog nam genija. Narod, koji rađa ovake Ijuđe, ne 'može propasti, jer on mora kroz njih, kroz svoje istaknutije sinove, vječito živjeti. Neosporiva naučna sila, koja provejava kroz sve Bogišićeve radove, mnogima služi kao polazna tačka, a služiće im i