SRĐ

150

СРЂ — SRĐ.

Sličnost između kristalizatorne jezgre i zametka. Ova sličnost, da se poslužim riječima jednog njemačkog kriticara, 1 samo je površna, i sastoji samo u tome, što je oboje središtem jednog pojava, koji je tome priključen, ali se jedno od drugoga posve razlikuje koli razvojem istog pojava toli njegovim resultatom. Kristalizatorna jezgra tvori središte postojanog ponavljanja istog pojava, postojane tvorbe jednake tvari iz jedne te iste osnovne mase; resultat sastoji u nečemu što je samo mnogolična tvorevina same izlazne tačke. Zametak je naprotiv središna tačka jednog pojava, koji primanjem i asimilovanjem naj različitijih tvari iz izvanjskog svijeta dovodi do nečega mnogolična, što je već čisto izvanjski različno od izlazne tačke. Sličnost je po tom samo prirodna, pa se ne razumije zašto se toj sličnosti pridaje tolika važnost e se cijeni potrebito izvesti na srijedu „samoproizvođenje", tobože kao „logički postulat". Druga sličnost bila bi i sposobnost rašćenja. — Pod rašćenjem razumijeva se povećanje objema uslijed prirasta mase. „Kristal, kaže se, ne raste uslijed periferičnog naslaganja, nego uslijed t. zv. intussusceptio — centrifugalne ekspansije, ali se može povećati uslijed periferičnog naslaganja. Kristal asimiluje tekućinu, u kojoj se nalazi, ako je zasićena; on raste dakle uslijed intussusceptio, jer nova materija prodire u njegovu unutrašnjost. Ako se promijeni stupanj zasićenosti tekućine, kristal otpušta iz sebe jedan dio svoje materije tekućioi t. j. on disasimiluje." 2 Uzmimo da je sve to tako, ipak proces rašćenja kod kristala nema što da čini s onim što se opaža kod živih bića. „Temeljna je razlika u tome što kod kristala supstanca, koja mu pridolazi, istoga je hemičkog sastava kao i on sam. Organizam naprotiv prima u se naj različitije tvrde, žitke i plinovite, organske i neorganske tvari kao hranu. On raste samo u toliko u koliko primanje nadmašuje izlučivanje;" on se ne može povećati uslijed periferičnog naslaganja! Držim pak da „prodiranje materije u unutrašnjost kristala te „otpuštanje" iste materije u slučaju promjene stupnja zasićenosti tekućine, u kojoj 1 Dr. Katliariner u ,,Wissenschaftl. Beilage zur Germania" 1907 br. 24. 2 Ovako suglasno Schron i Lehmann, i ako ovaj zadnji govori samo o stanovitoj vrsti intussusceptio (eine Art Innenaufnahmej.