SRĐ

C t AR.IBALDI 1 NJEGOVO DOBA

155

ski kralj spočetka odbije taj zahtjev, jedino da se primi pokroviteljstva nad spomenutim pokrajinama, te kao taki upravi na vojvodu oštro pismo. Pošto je vojvoda od Modene mogao u svakom slučaju raeunati na potporu austrijsku, bilo je nade da će on naj energicnije odbiti svako posredovanje sa strane Pjemonta u njegove posle. Tada talijanskom kralju ne preostajaše drugo, već da zapremi Massu i Carraru, te su se tako mogli nadati, da će buknuti rat među Austrijom i Pjemontom. Napoleon t.ražaše, kao nagradu za svoje sudjeiovanje 11 ratu, Nizzu i Savoju, i to Savoju za Lombardiju i Veneziju, a Nizzu u slucaju kad bi Sardinija dobila Parmu, Modenu ili koju drugu pokrajinu. Nadalje javi Napoleon želju, da se što prije dođe do vjencanja izmedu njegovog nećaka princa Napoleona i kraljeve kćeri Klotilde. Pošto se o sastanku i prilivaćenim odlukama imala sačuvati naj dublja tajna, ne sastavi se nikakav protoko, tako da niko, niti u Italiji niti u Austriji, nije sumnjao, da je rat na vratima. Ma da je ponašanje Cavour-a nakon povratka iz Plombires-a bilo daleko odlučnije nego prije, ipak se Talijanci ne domisliše pravome uzroku toga, a još manje Austrija, koja se smatraše potpuno obezbjeđenom od svake navale sa strane Italije. Nerado je bio Cavour pristao, da Napoleonu žrtvuje Nizzu i Savoju, jer je dobro znao, da će se taj ein neugodno dojmiti svih patrijota, a ponajviše Garibaldi-ja, ćiju pomoć u toli sudbonosnom casu tako nužno trebaše. Već deset godina prije, kada neke francuske novine bijahu započele akciju, da se Nizza ocijepi od Italije i pripoji Francuskoj, bijaše Garibaldi naj energičnije ustao protiv toga, pozivajući svoje sugrađane, da se opru takovim pokušajima, da čvrsto pred očima drže, da će skoro Italija biti ujedinjena od jednoga kraja na drugi, da će Rim postati prijestonica oslobođene domovine, gdje će oni moći slati svoje zastupnike, da štite prava svojih izhornika. To je bilo Cavour-u poznato, te stoga je bio i veoma zabrinut, tim više što mu Napoleon ne zataji, da je svrha braku između princa Napoleona i kraljeve kćeri Klotilde, da toli Francuskoj koli svojoj porodici pribavi upliva u Italiji. Ako je Cavour bio uvjeren, da pustolovna politika Mazzini-jeva ne će Italiji donijeti