SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

205

prije imenovan generalnim majorom, te se kao vojnik smatraše prinuđenim da se naredbi pokori, ipak držaše nedostojnim sebe i zastupane vlade, kad bi anarliiji prepustio pokrajine, koje s toliko pouzdanja bijahu povjerile njemu i Viktoru Emanuelu svoiu sudbinu. S ovog uzroka mješte da pošalje vojsku u Turin, kako mu bijaše naređeno, otpravi 9000 vojnika na granice od Romagne, da ih štiti od kakove nenadne navale papinskili vojnika. Odlazeći ostavi svojim zamjenikom pukovnika Falicona, a kad ovaj odstupi, pokretači narodnog ustanka imenovaše kraljevim namjesnikom korsikanca Lionetto Cipriani. Daleko nepovoljnije bijahu prilike u Modeni, gdje između samih građana ne bijaše sloge. Franjo je V. raspolagao još uvijek jakom i odanom vojskom, te je mogao na svoju ruku pokušati, da opet osvoji prijestolje. Ali mu nedostajaše odlučnosti, tako da kraijev komesar Farini osujeti sve njegove nakane i njegovih pristalica. Opozvan 27. jula, izjavi Farini, da inu se treba pokoriti naredbi, ali daje stanovnicima još uvijek slobodno, da se izjave o svojoj sudbini. Sutradan njegovi prijatelji pi'ipraviše demonstraciju, da ga prinude da ostane na svojem mjestu. Farini istupi tada iz sardinske službe izjavom, da ostaje u Modeni kao prosti građanin. Na to mu bude podijeljena diktatura. Farini je primi, dok se sazove narodna skupština, kojoj jedino pripada pravo da odluci o sudbini zemlje na temelju narodne volje. Skupština bude urecena za 15. avgusta. U Toskani zastupaše ideju sjedinjenja s Pjemontom Ricasoli, a podupiraše ga Salvagnoli, ministar nastave. Ujedinjenju se je opirao ponajviše Ridolfi, tražeći na temelju ugovora od Villafranca restauraciju prijašnje dinastije. Ali se vijeće u sjednici od 14. jula izjavi protivno restauraciji, pošto bi to djelo moglo izazvati naj gore nemire ne samo u Toskani već po cijeloj Italiji. U istoj sjednici bude odlučeno, da se ne samo u Napoleona već i u ostalih vlasti učine potrebiti koraci, e da Viktor Emanuel zadrži diktaturu do konačnog riješenja pitanja. Pristaše unije nastojahu veoma živo, da se narod izjavi za sjedinjenje s Pjemontom. To je isto činio i municipij u Firenci, te bude utvrđeno, da se 7. avgusta drže komiciji, u kojim će se glasovati o budućoj sudbini kraljevine.