SRĐ

226

СРЂ. — SRĐ.

Na te će bacanije šabakar Lasko : — Berićeta mi i duše, da Bog da mi gorjela kao ova lula, Podne Rogato donese nekakva zrcala i nasloni ih, pa gori i gori; a evo mi je izgorio pelengaćiee, kad sam istezo šabaku ispred svetoga Jakobr. — Sve ti je to istina, današnje mi svete nedjeljice. On ti ne vjeruje ni u palicu, a Mara se davno vragu zapisala. To ti je гекб fra Tripo : ne bi dala ni Bogu tamjana —• i njega je ciknula, kad je bio škrabicom u limozini — nadoda Bundžo, a njemu ce Pera s kafe : — A kako li zna čarati: Začarala je Jelicu Jakobušu i pristala je kao pomamna uz Iva Prlabuća, a ne bi ga istjero iz kupusa -— pravo ništo. U Jelice su zlatne ruke : tri puta se spravila u gospara Mara. — Sve ti je to, moja Pere, po vragu — tu i gospar Bete > nema čiste prste, jer ti mu Jelica češće nosi na čast po prijesnac.* Lasku će Bundžo : — Nije zaludu gospar Bete neki dan pjevucko : Moja Jelice, Rajska duši'ce I Fala tebi i gosparn Na časti i daru. — I ona ti je predrština sad potrkač u gospara Bete; on ti mu premješta vražje alate — hoće se oblamporina zapisati i tomu drugu, a samo mu se daj nabiti. To reče Pera i prekrsti se tri puta. A Kate Cavtaćka prihvati: —• Pođi, vraže, od moje duše ! Sad ti Vragolova trliana (lađa) ne jedri više ispod Lokruma, zapalio joj je onaj legromanat lantinu; pa nije kud kamo, valja se uhititi Mrkana i Bobare, pa zaokružiti iza Lokruma prama gradu. Pera će: — A zašto se, hrdorogo, nijeste prekrstili i zazivali u pomoć svetoga Nikolu putnjika"? — Jesmo, jadna Pere, a Obođani i Konavljani su se zavjetovali svetomu Uariju, pa sve utamali. — I Bog tO' propušta za naše grijehe !