Srpski pčelar

potpomaganjem onih institucija, kojima je briga, opće dobro, onih slabih, onih siromašnih slojeva naroda, a to su „zadruge". U našoj državi, naročito je sada vrlo aktivan rad na zadrugarskom polju, a u zadnje doba i sami državni službenici pokazali su se vrlo aktivni. Istina je, mi idemo napred, samo je pitanje, bili mi državni službenici mogli još više napredovati? Bi! bi! ali samo onda, kada bi se svojski odali tom zadatku, e onda bi bio i uspjeh veći. Pogreška je samo u tom, što su mnogi indiferentni (neodlučni). Ti neodlučni übijaju volju za rad i jačinu mnogim osobama, a to samo s toga, što nemaju životnog cilja, niti pogleda na današnji svijet. Mnogi, odnosno svi ti neodlučnici govore: „Što ću ja negdje da suradjujem, ta to je nezahvalan posao! Ljudi, koji ovako misle i govore nisu zadrugari, ti ne osjećaju potrebe uzajamnog pomaganja, ti Ijudf nisu sposobni za današnji život. Nikada prije svetskog rata nije bio svijet tako udružen kao sada. Uzrok je tome taj, jer je kapital i rad postao krvni neprijatelj. Svjetski rat primorao je mnoge države da moraju biti samostalne u poljoprivredi. Sada pako država pomaže na taj način, da na robu koju mi trebamo daje besplatnu carinu, a na ono što mi izvažamo, daje premije. Na sve nama nepotrebno, naime ono, što mi u zemlji imamo, meće zaštitnu carinu. Na tržištu su cijene poljoprivrednih produkata niske i to stoga, jer im manjka tržište. Sve agrarne države su pune gospodarskih produkata. Pošto taj zastoj djeluje na kupovnu snagu većine stanovništva, to se pojavljuje kriza. Produkcija nove robe se smanjuje i to stoga, jer stara roba nije prodana, nastaje nezaposlenost, taj najgori neprijatelj Ijudstva. Kad se govori o pčelarskoj krizi, onda se mora združiti pojam pčele kao trgovačke robe, a i meda, kao produkta pčele. Kako je medjutim lanjska godina bila dobra, dakle meda u obilju, a sav med se ne može kod kuće upotrijebiti, van se pak ne može izvesti, jer ga i drugi pčelari u inozemstvu imaju, e onda nastaje hiperprodukcija robe, koja stvara krizu. Medjutim mi pčelari moramo šutiti i nastojati, da višak našeg meda potrošimo kod kuće. Dakako ta propaganda mora biti zdrava. Ne smatram zdravom propagandom ono, kad pojedini pčelar priča o svom medu i traži za isti 18-20 dinara po 1 kg. Kad svim produktima cijena pada, odnosno kad se stabilizirao, e onda mora doći red i na med a i žive pčele.

Мед даје здравље, прелази директно у крв и продужава живот.

73