Statut plemenitog tijela bokeljske mornarice
BOKELJSKA MORNARICA
Grad Kotor uživao je od pamtivijeka, i to za trajanja raznih vladavina a sve đo pada Mletačke Republike, naročitu i široku autonomiju te se uglavnom sam upravljao po vlastitom statutu. Historija grada Kotora usko je povezana sa historijom crkve sv. Tnpuna i sa hislorijom .Bokeljske mornarice“. Teškosemože i zamisliti život i razvoj grada Kotora odvojeno od života i razvoja crkve sv. Tripuna i „Bokeljske mornarice". Gradska Vlast, crkva sv. Tripuna i „Bokeljska mornarica" bile su tri glavne i moćne komponente one rezultante koja je za dugi niz vjekova bila ugiavnom mjerodavna i odlučujuća za unutarnji život i razvoj grada Kotora. Njihovi utjecaji su se međjusobno ispreplelali, pa nije čuđo što ih je život za trajanja tolikih vjekova slio skoro u jedno, te nam sađa, u historijskoj perspektivi, često izgledaju kao jedna nerazdvojiva cjelina. ,Bokeljska mornarica* okupljala je od prastarih vremena sve pomorce sa kotorskog pođručja. U XVI vijeku uspjelo je Peraštanima da se oslobode obaveze da budu članovi „Škole sv. Nikole' u Koloru. Prčanjani, koji se bijahu takodjer istakli u službi Mletačke Republike, pokušali su neko vrijeme, pod utjecajem peraškog primjera, da budu i oni oslobodjeni svih obaveza prema Bratovštini sv. Nikole u Kotoru, ali nijesu imali uspjeha. Organizacija bokeljskih pomoraca siže duboko u prošlost, i ne može se, do danas, historijski utvrditi kada je postala. Vrlo je vjerovatno da je ona postojala a živa narodna predaja to i tvrdi već u IX vijeku, kada su bile 13 januara gođine 809 donesene u Kotor moći sv. Tripuna. . „ L . .. . . Po mišljenju historičara prof. A. Dabmovića l ) za mogućnost opslanka udruženja bokeljskih mornara još god. 809 govon i ravenski slučaj koji navodi Fantuzzi u svojnn „Ravenskim spomenicima“ 2 ). Ta je vjerojatnost tim veća što je upravo u«o doba bio Kolor carsko ralno pristanište Vizantije za Jadransko More 3 )
i) K o i or pod Mlelačkom republlkom', XI Mornarlca, slr. 122. ’) »• Kolot 1 Boka Kotot! “‘' !lt - ®- ■ Novt Evrope*. ’Zagreb 1934.
3