Što da se radi?

čovjeka, onda moram postići, da taj čovjek ne izgleda čitatelju kao patuljak ili kao gorostas.

Hiio sam opisati obične čestite ljude novog naraštaja, — ljude, kojih sam sretao na stotine, Uzeo sam frojicu takovih ljudi: Vjeru Pavlovnu, Lopuhova i Kirsanova. Ja ih smafram običnim ljudima, i oni sebe za takove drže, a drže ih i svi njihovi znanci, isto takovi ljudi kao što su i oni. Jesam li gdje o njima govorio u protivnom duhu? Opisavao sam ih sa štovanjem i s ljubavi, jer svaki čestit čovjek zaslužuje uvaženje i ljubav. No jesam li im se divio? Je li gdje izbija misao, da ih smatram bogzna kako visokima i prekrasnima, idealima ljudstva? Kako o njima mislim, onako oni i djeluju, — upravo onako, kako to čine svi čestiti ljudi novog naraštaja. Što čine oni prekrasnoga? Nijesu podli ni ku· kavni, imadu obične, poštene nazore, „prema kojima nastoje živjeti, — 1 to je sve; eto mi Junaštva zaista! Da, želio sam prikazati ljude, koji djeluju poput svih običnih ljudi njihovog lipa, i nadam se, da mi je uspjelo, Nadam se, da su oni čitatelji, koji poznaju ljude toga tipa odmah iz početka vidjeli u mojim junacima obične, prosječne ljude, a ne ideale, Svaki je od tih ljudi bez sumnje proživljavao dva, tri i više dogođaja, gdje je djelovao kao i moji junaci, Uzmimo, da drugi čestiti ljudi nijesu doživljavali upravo onakve zgode, kakove sam ja opisao. Ta nema nikakovih krajnosti ni ljepota u tom, da se svi muževi i žene rastavljaju. Ta ne osjeća svaka čestita žena strastvenu ljubav prema prijatelju svoga muža, ni svaki čestiti čovjek ljubav prema udatoj ženi, i Još k tomu tri godine dana, Pa ni svaki čestiti čovjek ne biva

365