Što da se radi?

prisiljen, da se ubija na mostu ili (prema riječima pronicavog čitatelja) da bogzna kuda nestane iz goslionice, No nijedan čestit čovjek ne bi smatrao junaštvom, kad bi na mjestu svojih junaka postupao poput njih, Potpuno je spreman na to, kad bi to ustrebalo, i mnogo Je puta postupao isto tako dobro u slučajevima isto takovim ili možda i težim, a ipak ne smatra sebe za neobična čovjeka, već misli: prilično sam čestit čovjek, I dobri znanci takvog čovjeka (ljudi poput njega, Jer s drugima on ne stupa u dobro poznanstvo) također misle o njemu kao o poštenom čovjeku, no ne padaju ničice pred njim, već misle: i mi smo čestiti poput njega, Nadam se, da sam postigao, da će svaki čestit čovjek novog naraštaja prepoznati u moja lri junaka običan tip svojih dobrih znanaca.

No ljudi, koji će odmah iz početka misliti o Vjeri Pavlovnoj, Kirsanovu i Lopuhovu ; »da, to su naši dobri znanci, jednostavni, obični ljudi poput nas, koji svakako sačinjavaju manjinu u javnosti, Većina stoji znatno ispod toga tipa. Čovjeku, koji nije vidio ništa izim potleušica, učinit će se i slika obične kuće palačom..Što treba učiniti, da mu kuća izgleda zaista kućom, a me palačom. Treba na onoj slici narisati barem maleni dio palače tako, da on uvidi, kako je palača posve drugih dimenzija negoli zgrada, što predstavlja kuću, Postat će mu jasno, da ta zdrada ne može biti drugo no obična kuća, u kakovoj bi trebalo svima živjeti. Da nijesam pokazao ličnosti Rahmetova, većina bi čitatelja izgubila pravu mjeru za moje junake. Okladio bih se, da su većem dijelu javnosti sve do posljednjih stranica toga poglavlja Vjera Pavlovna,

366