Što da se radi?

Kirsanov i Lopuhov izgledali junacima, ljudima viših priroda, možda pače idealizovanim osobama, koje nijesu ni moguće u životu, Ne, prijatelji moji, zli i bijedni prijatelji moji, to nije tako, Nijesu oni suviše visoki, već ste vi suviše niski! Sad vidite, da oni stoje na zemlji; vama se zato činilo, da lebde u oblacima, jer vi živite u paklenoj špilji, Na onu visinu, na kojoj se oni nalaze, moraju i mogu da dođu svi ljudi, Više. prirode, kojih ne ćemo dostići ni vi ni ja, drugačije izgledaju, bijedni prijatelji moji! Pokazao sam vam slab obris prolila jedne takove osobe. Ali onim ljudima, koje sam posve opisao, možete postati ravni, ako poradite malo nad svojim razvitkom, Tko je niži od njih, taj je nizak, Izađite iz svojih špilja, prijatelji moji, izađite; nije teško, dođite u slobodni, bijeli svijet, Lijepo je ovdje i put je lagan, privlačiv, — nastojte: razvitka, razvitka! Promatrajte, mislite, čitajte one, koji vam govore o čistom uživanju života, i o tom, da čovjek može biti dobar i srećan. Čitajte ih — njihove knjige raduju srce ljudsko. Promatrajte život, — to je zanimljivo. Mislite — to Je zamamljivo, I to je sve, Žrtve nijesu potrebne kao ni lišavanja. Želite sreću, samo je ta želja potrebna. Poradi toga ćete se s uživanjem brinuti za svoj razvitak; u tomu je sreća! O koliko naslada poznaje razvijen čovjek! Pače i ono, Što drugi osjeća kao žrtvu ili nesreću, razvijen čovjek smatra nasladom i zadovoljstvom, Radostima je otvoreno njegovo srce i mnogo ih on poznaje, Nastojte! — lijepo je,

N. Černiševskij.

367