Što da se radi?

ne prati na stanicu. No meni nije više bilo potrebno, putovati u Moskvu, trebalo je samo udaljiti se iz Petrograda, pa sam se zadržala u Novgorodu. Nakon nekoliko dana zamnom došao je Aleksandar i donesao sa sobom dokumenat o smrti Dmitrija Serđejića, i mi smo se doskora vjenčali Mjesec smo dana živjeli u Čudovu, na željezničkoj pruzi, da Aleksandar može tri, četiri puta nedjeljno putovati u svoju bolnicu. Jučer smo se vratili u Petrograd, to le razlog, što vam tako dugo nijesam odgovarala na vaše pismo. Ono je ležalo u Mašinom ormaru posve zaboravljeno. Grlim vas, mili moj druže, vaša Vjera Kirsanova.

Pozdravljam te, mili moj. No molim te, da meni barem ne pišeš komplimenata, jer ću inače izliti-pred tobom svoje srce, koje ie puno hvale tvojoj plemenitosti, Ništa odvratnijeg ne može biti za tebe. A znadeš što? Zar ne pokazujemo i ti i ja priličnu dozu gluposti time, što izmjenjujemo tek po nekoliko redaka? Čini se, da to dokazuje, kako smio nas dvojica u neprilici. Mene se još nekako može ispričati, no ti? Drugi ću ti puta saopćiti mnogo novosti, ı nadam se, da ću moći govoriti posve slobodno. Tvoj Aleksanadr Kirsanov.,

IDIL.

Uza svu iskrenost tih pisama, bijahu ona ipak donekle jednostavna, kako je opazila i sama Vjera Pavlovna.,

Korespodenti su nastojali sakriti jedan pred drugšim strahotu onih neprijatnih uzbuđe-

392