Što da se radi?

nja, koje su proživjeli, — o, li su ljudi vrlo lukavi! Često sam čuo od njih i njima sličnih ljudi takovih stvari, da sam se morao smijati slušajući njihova patetična uvjeravanja, da ovo ili ono za njih ne znači ništa, Da, smijao sam se, kad sam slušao takova uvjeravanja na samu s dotičnim čovjekom, No kad se to događalo pred osobom, koje se fo ticalo, onda sam i Ja potvrđivao, da ovo ili ono zaista ne Znači ništa. Smiješno je stvorenje čestit čovjek, Uvijek sam se morao smijati svakom čestitom čovjeku, koga sam poznavao.

Smiješan je do skrajnosti. Uzmimo. ta pisma. Ja sam navikao na fakove stvari, jer obično drugujem s fakovim ljudima, no kako to djeluje na svježega, nepokvarenog čovjeka, na primjer na pronicavo8 čitatelja? | ___Pronicavi čitatelj kaže, mašući glavom :

— Nemoralno! -

— Bravo! Pogodio je! Hajde, obraduj me još sličnom primjedbom!

Ta i pisac je nemoralni čovjek, dok fakove stvari odobrava, kaže pronicavi čitatelj,

— Ne, mili moj varaš se, Mnogo toga ja ne odobravam; pače, da ti istinu kažem, ne odobravam gotovo svega. Sve je to suviše mudro i puno ushita; život je mnogo jednostavniji.

— Dakle si ti još nemoralniji? — pita pronicavi čitatelj, izbečivši začuđene oči, preneražen mojom dubokom nemoralnošću,

— ŽZnaltno nemoralniji; — no ne može se razabrati govorim li ja to u šali ili ozbiljno,

Dopisivanje je trajalo još tri, četiri mjeseca, — sa strane Kirsanovih opširno i bogato, sa strane njihovog korrespondenta nemarno i

393