Što da se radi?

Takova bijahu prva dva sastanka, U vrijeme drugog ručka su opširno pripovijedali jedan drugomu svoje doživljaje, dok su jučer koješta brbljali. Oni se smiju, misle i žale jedan drugoga; svakomu se čini, da je drugi više patio od njega... Nakon.nekoliko dana uzmu u najam malenu kućicu na Kamenom ostrvu, gdje se nastane,

VIL

Vjera Pavlovna ne misli često na ono, što je prošlo u njenoj ljubavi, Sadašnjost je tako bogata, tako puna života, da nema mjesta uspomenama, No uvijek, kad misli na prošlost, uvijek se javlja i neko nezadovoljstvo, u početku slabo, prolazno i neopredijeljeno, — s kime je nezadovoljna? zašto? Nije zadovoljna sa samom sobom, i eto već vidi, što Je razlog tome, __ Uclay ona je suviše ponosna. Nekako je čudno to čuvstvo nezadovoljstva, čini joj se, da Sa ne. osjeća lično ona, Vjera Pavlovna Kirsanova, već kao da se u tom čuvstvu odražava nezadovoljstvo tisuću i lisuću ljudi, fko su te tisuće i tisuće? Zašto su oni nezadovoljni? Kad bi ona kao i prije živjela većim djelom sama i mislila sama za sebe, zacijelo si ne bi bila tako skoro toga razjasnila. No sad je ona uvijek s mužem, oni zajedno misle, i misao na njega spaja ona sa svojim drugim mislima. To joj je mnogo pomoglo, da protumači svoje čuvstvo. On sam ne bi mogao nikada da to razjasni, Dok je čuvstvo bilo nepojmljivo njoj, njemu je bilo još nejasnije, On nije mogao shvatiti, kako se može osjećati nezadovoljstvo, koje ni malo ne zamračuje ličnoša zadovoljstva, koje se ni malo ne veže uz

402