Što da se radi?

— Ah, Saša, zar su fo poslovi, koji se ne mošu odgoditi? Ja se njima bavim, kad hoću ı koliko hoću, Da se primim fih poslova u vrijeme, kad su mi misli rastrovane, zato treba osobito snažna volja, Ne podržava te neophodna potireba, da obaviš taj posao. Na primjer vidiš li, ja se bavim gospodarstvom, posvećujem mu mnogo vremena, no većim dijelom činim to od svoje volje, Dobra bi služavka obavljala sav posao isto tako kao i ja, Zar je komu od koristi, što ja u to ulažem mnogo od svoga vremena? Kad su ti misli sređene, onda se baviš tim poslovima, kad su fi rastrovane, onda ih zabacuješ, jer tvoje sudjelovanje u poslu mije preko potrebno, Poradi važnoga uvijek oslaviš ono, što je manje važno, Ja imadem i lekcija, to je donekle važnije, jer ih ne mogu napuštati po svojoj volji, no to uvijek još nije ono pravo, Ja ne moram biti osobito pažljiva u vrijeme lekcije, Ako ću se ja u to vrijeme baviti drugim mislima, onda će moje predavanje biti nešto lošije, no to nije važno, to Je predavanje za mene suviše lahko, ono ne može da me potpuno osvoji, I onda: zar ja Žživim od fih lekcija? Zar je moj položaj ovisan od lekcija, zar mi one omogućuju moj način Živola? Ne, život, kakav ga ja provodim, omogućuješ mi sada ti, a prije tebe — Dmitrij — +. j, vaš rad. Lekcije gode mojem čuvstvu neovisnosti, i zapravo su korisne. No ipak one nijesu preko potrebne, U ono sam vrijeme nastojala oljerati svoje misli te sam mnogo više vremena stala posvećivati atelieru. No i opet sam to radila od svoje volje, Ta ja sam znala, da moja prisutnost tamo više nije potrebna, da ja sebe

409