Što da se radi?

rukom, stoga joj ne bijaše teško, Lopuhov joj nije nikada smetao kao ni ona njemu, i to bijaše sve, Ne, bilo je i još koješta. Ona je bila uvjerena, da će u svakom „slučaju njegova ruka i njegova glava stajati njoj na usluzi, što je i dokazao svojom ženidbom, kad je žrtvovao sve svoje najmilije mašte Slede svoje znanstvene karijere i nije se pobojao ni slada, Da, njegova Joj je ruka u važnim slučajevima pomagala no u većini je slučajeva bila daleko od nje, Vjera je Pavlovna uređivala svoj atelier; kad bi njegova pomoć bila neophodno potrebna, on je pomagao vrlo rado. No zašto nije inače Sotovo ništa radio? On se samo radovao, odobravao i nije nikada smetao. On je Živjeo svojim, a ona svojim životom, Sad više nije tako, Kirsanov nije čekao njenoS poziva, da sudjeluje u svim njenim poslovima, On se zanimao za svaku sitnicu u njenom životu, kao i nju što je zanimalo sve, što se ticalo njeđa., To je bio posve različit odnošaj od prijašnjega, sloša je ona osjećala novu snagu za rad, stoga su se počele u njoj javljati misli, koje je prije samo u teoriji poznavala, koje nijesu dirale njenog nutarnjeg života, dok su sada zahtjevale praktično ostvarenje, Što ti nije moguće, o onom i ne misliš ozbiljno,

. Eto, takove bijahu misli, koje su sad živo zaokupljale Vjeru Pavlovnu, i koje su joj bile motivima za daljnje djelovanje,

"414