Što da se radi?

Sada su Kirsanovi središtem znatnoga broja mladih obitelji, koje žive srećno kao i oni i imadu iste nazore kao i oni, te glazba, pjevanje, opera, šetnje i plesovi ispunjuju im slobodne večeri. Svaku večer se sastaju bilo kod jednih, bilo kod drugih, pa Kirsanovi mnoge večeri provode u tom društvu. No o tom nije potrebno govoriti, jer se samo po sebi razumije, Ali imade jedna stvar, o kojoj na nesreću moramo mnogima potanko pripovijedati, da je shvate. Svaki, ako i nije sam iskusio a ono je barem čitao, kakova je razlika za djevojku ili mladića između onih večeri, koje su naprosto večeri i onih, koje se provode u društvu draSoga ili drage, — između opere, koju slušaš sam i one, koju slušaš sjedeći uz onosša ili onu, koju ljubiš. To je velika razlika, No eto, što je malo njima poznato: čar, što ga svemu podaje ljubav ne smije biti prolaznom pojavom u životu čovjeka, to lijepo svijetlo u životu ne smije osvijetljavati samo stanovitu epohu težnja i traženja, ft. J. epohu udvaranja ili vjeridbe, — ne, zapravo ta epoha mora biti predšasnicom i zorom dana, u kojem ima biti mnogo više svijetla i topline, — koji će uvijek i neprekidno rasti, Prije nije bilo tako. Brzo je nestajalo poezije ljubavi u spoju dvaju bića, Sada biva drugačije kod ljudi, koji se nazivaju današnjima. Kad se oni ujedine u ljubavi, to je tim više topline i poezije među njima, čim dulje zajedno žive. I tako biva sve do kasno uveče, dok brige o djeci ne apsorbiraju posve njihovih misli. Onda su brige slađe od ličnih naslada. Ono što su prijašnji

422