Što da se radi?

ljudi poznavali kao kratko i prolazno, to današnji čuvaju godine ı godine,

Zašto je to tako? A, to je tajna, — no ja ću vam je saopćiti. Lijepa je ta tajna i možeš se njome lahko okoristiti, samo treba da imaš čisto srce i poštenu dušu, pa današnje shvaćanje o ljudskim pravima i poštovanje prema slobodi onoga, s kime živiš, To je sve, Gledaj ženu isto onako, kako si je gledao, dok je bila vjerenica. Znaj, da je svaki čas u pravu da ti reče: »ja nijesam s tobom zadovoljna, odlazi«. Gledaj je tako, pa će ti ona, nakon devet godina zajedničkog Života, ulijevati isto onakovo čuvstvo, kakovo je ulijevala kao vjerenica, — ne, to će” čuvstvo biti Još poetičnije i još idealnije. Priznavaj njenu slobodu otvoreno i formalno, bez ispričavanja, kao što priznaješ slobodu svojih prijatelja — pa ćeš joj nakon deset godina, nakon dvadeset dodina iza svadbe, biti uvijek jednako mio, Tako živu današnji muževi i žene, Može im se zavidjati. No oni su i posve čisti jedan pred drugim, oni se deset 8odina iza svadbe ljube jače i poetičnije nego li u dan svadbe, ali oni nijesu nikada jedan drugomu dali neiskreni poljubac, nikada jedan drugomu kazali neiskrenu riječ, »Oni ne poznaju laži. Nema pretvaranja u njihovim srcima, — tako je rečeno o nekom u nekoj knjizi, Oni koji čitaju knjigu, misle: »kakova im se neobična moralna visina pripisujel« Onaj, koji je napisao knjigu, mislio je: »mi opisujemo čovjeka, kojemu se svi moraju diviti«. Nijesu predvidjali ni oni, koji su pisali, ni oni, koji su čitali tu knjigu, da današnji ljudi ne će ni primati u svoje društvo one, koji ne-

maju takove duše, a ipak ne pate zboš pomanj-

423