Što da se radi?

vi, a ne on. Vidite li, da moram tako misliti. Hoćete li doznati, zašto vam govorim tako neprijatnu stvar? Možete se razljutiti na mene, možete me zamrziti, no ipak ćete priznati: SOvorio je onako, kako je mislio, bez pretvaranja, bez nakane, da mene prevari, Tako ću ipak donekle steći vaše povjerenje, Žar ne, da govorim pošteno?

Bolesnica se kolebala, — Vi ste čudnovat čovjek, doktore, reče napokon,

— Ne, nijesam čudnovat, ali nijesam sličan „varalici, Jeo sam otvoreno, što sam mislio. No to je tek moja pretpostavka, možda se varam, — dajte mi mogućnost, da to doznam, Recite mi, iko je onaj čovjek, kojega ljubite, — dabome, ako je moguće, — Ja ću o njem govoriti s vašim ocem.

— Što ćete mu reći?

— Poznaje li ga on?

= 002.

— Onda ću mu reći, neka pristane na vaš brak, uz pogodbu, da svadba bude tek nakon par mjeseci, da vi imate vremena promisliti, nije li vaš otac u pravu,

— On ne će pristati,

— Pristat će po svoj prilici. A_ ako me će, onda ću vam pomoći, kako sam obećao,

Kirsanov je dugo govorio na sličan način, Napokon je polučio, da mu je bolesnica povjerila ime i dozvolila, da govori s njenim ocem, Sa starcem se još teže sporazumio negoli s njome. Polozov se vrlo začudio, kad je doznao, da mu kćer boluje zbog beznadne ljubavi. Još se više začudio, kad je doznao za ime čovjeka, kojeca je ona ljubila, te tvrdo zeče: »radije neka

471