Što da se radi?

slabost, prenapetost, što je posve naravno, ako _ se uzme u obzir njen način života, — svaki dan čuje do dva, do tri sata, a često i do pet. To Će proći. No to nije prolazilo, već je raslo.

___ Zašto Katarina Vasiljevna ne govori ništa ocu? Ona je potpuno uvjerena, da io nema smisla, već Joj je jednom odgovorio tako sigurno, a on nikad ne gSovori uzalud, Nije nikada izricao o ljudima mnijenja, koja se nijesu posve ustalila u njemu. Nikad on ne bi mogao pristati, da ona uzme čovjeka, kojega on smatra lošim.

I tako je Katarina Vasiljevna maštala i maštala čitajući skromna i beznadna pisma Solovcova, pa nakon pola godine je bila blizu sušice. Nijednom riječi nije dala ocu razumjeti, gdje leži uzrok njenoj bolesti, bila je uvijek Jednako nježna prema njemu, »Jesi li nezadovoljna, Katjo?« — »Ne.« — »Jesi li žalosna zbog nečesa?« — »Ne, tato.« Pa i vidi se, da nije žalosna, već slaba i umorna uslijed bolesti, kako i liječnik kaže, A otkud joj bolest? Prije, dok je · liječniku bolest izgledala ništetnom, zabranjivao je plesove i steznik, no kad je opazio opasnost, onda se pojavila »atrophia nervorum« t. j. živci su se prestali hraniti,

V.

Kapaciteti su se složili u tom, da sđica Po·lozova imade »atrophia nervorum«, koja je nastala uslijed prenapornog načina života i prirođene naklonosti k maštanju i razmišljanju. No Kirsanov nije trebao dugo pregledavati bolesnicu, da uvidi, kako je uzrok bolesti jedan duševni razlog. Prije konsiliuma mu je kućni li-

474