Što da se radi?

vi budete htjeli.« Odgovorila je ocu: »Solovcov mi se svidja, no ako vi mislite, da je bolje, da se od njega udaljim, onda ću to i učiniti.« Dabome, toga ona ne bi bila učinila, da je ljubila Solovcova, no zasad je još bila vrlo slabo raspoložena prema njemu, on je bio tek zanimljiviji od ostalih, Sad je. postala vrlo hladna premu njemu, i sve bi po svoj prilici dobro prošlo, da se nije otac prenaglio tako, da je Solovcov opazio, da mora igrati ulogu žrtve. Kako dakle da postane žrtvom? Polozov mu je jednom zgodom nešto neprijatna rekao, a Solovcov se dostojanstveno i žalosno oprostio i nije više dolazio. Nakon nedjelje dana dobije Katarina Vasiljevna od njega strastveno i neobično smireno pismo, gdje govori, kako se nikad nije nadao, da će mu ona uzvraćati ljubav, kako njemu dostaje samo da je katkada vidi — no on će da žrtvuje i fu sreću, pa ipak ostaje srećan i nesrećan ı t, d,, nije bilo ni molba, ni želja, nije molio ni odgovora. Takova su pisma sve češće dolazila i napokon djelovala,

Nije do foga brzo došlo, Prvo vrijeme, nakon što je Solovcov otišao, nije Katarina Vasiljevna bila nimalo žalosna, pače ni zamišljena, i uopće je posve hladnokrvno primila očev savjet, da se čuva. Stoga, iza dva mjeseca, kad je stala tugovati, nije se Polozov nikako mogao dosjetiti, da je Solovcov, kojega Je on već ı zaboravio, razlo8 njenoj tuzi, »Ti si tužna Katjo?« — »Ne, to Je samo tako.« Poslije starac pitao: »Da nijesi bolesna Katjo?« — »Ne, nije mi ništa,« Nakon nekog vremena reče otac: »Ti se moraš liječiti.« Liječnik nije našao ništa opasnoga, pa se starac posve umirio, — to Je tek

473