Što da se radi?

pred pola godine rekao kćeri. Katarina se Vasiljevna nije varala misleći, da je uzaladan svaki razgovor s njime,

— Žašto ste tako svojeglavi? Ja vjerujem, da je on loš čovjek, no zar je zaista tako zao, da je bolje umrijeti, negoli s njim živjeti?

— Da, takav je! On nema duše, a ona je tako nježna i delikatna, dok je on razvratan. Polozov je stao opisivati Solovcova tako, da Kirsanov nije znao što da mu odgovori. Da, morao se složiti s Polozovim, jer je Solovcov bio onaj isti Jean, koji je onda, poslije opere, večerao sa Storešnikovim, Seržem i Julijom. Istina je, da je bolje čestitoj djevojci umrijeti negoli živjeti s fakvim čovjekom,

Kirsanov je razmišljao nekoliko časaka, Ne, reče napokon, zašto sam popustio vašem uplivu? Stvar nije opasna uprav radi toga, što je on loš čovjek, Ona mora to i sama uvidjeti, samo joj dajte vremena za to. I stao je Polozovu razvijati' svoju misao, o kojoj je već bio natuknuo kćeri, naime da će mu ona i sama otkazati ljubav, kad ga upozna,

— Ne ću da vam govorim o tom, kako brak nije ništa izvanredno važnoga, ako Sa se hladnokrvno promotri, Ako je žena nesrećna, zašto da se ne rastavi od muža? Vi to smatrate nedozvoljenim i vaša je kćer odgojena u istom shvaćanju, dakle bi za nju bio brak zaista strašan. No treba promotriti stvar s druge strane, Zašto vi tako malo nade polažete u razbor vaše kćeri? Ta ona nije luda. Treba uvijek pustiti, da razbor slobodno djeluje i nikad on ne će prevariti. Vi ste sami krivi, što je vezana vaša kćer uz njega, pustite joj, da se odveže, što će se dogo-

476