Što da se radi?

diti, jer je istina nia vazoj sirani, pa će i ona preć k vama, Strast zaslijepljuje, kad nailazi na zapreke, Oltstranite zapreke, i vaša će se kćer opametiti. Dajte joj slobodu, da ljubi ili ne ljubi, pa će onda tek vidjeti zavrijeđuje li taj čovjek njenu ljubav. Pustite, neka joj on bude on vjerenikom, skoro će mu ona sama otkazati,

Sve je to bilo posve novo za Polozova. On je resko odgovorio, da ne vjeruje takovim glupostima, da suviše dobro poznaje život, da je česlo imao prilike uvjeriti se o nerazumnosti ljudi, da ne može vjerovati razboru, pogotovo ne razboru 17-dodišnje djevojke. Uzalud je Kirsanov dokazivao, da se nerazborilosti čine u dva slučaja: u naglosti, u časovitom pozivu ili kad čovjek nema slobode, kad ga razdražuju zapreke. »Ona nema razuma, glupo je takovom djetetu dati vlast nad vlastitom sudbinom; bolje je, da umre,« Nije se nikako dao uvjeriti o protivnom.

Bile ma kako sigurne misli i uvjerenja ČOvjeka, koji se nalazi u zabludi, ako drugi čovjek razvijeniji, i koji bolje shvaća i razumije stvar bude neprestano radio na tom, da ga oslobodi njegovih zabluda, uspjet će mu, Tako, no koliko će vremena trajati borba u lošici? Dabome, i današnji će razgovor imati posljedica, i ako se još ne opažaju, — starac će svakako razmišljati o riječima Kirsanova, Pa ako se produlje takovi razgovori mogao bi se i predomisliti., No on se ponosi svojim iskustvom, drži, da se ne može prevariti, tvrd je i svojeglav. Hoćeš ga i riječima uvjeriti, no to bi trajalo suviše dugo, A vrijeme je skupocjeno, moglo bi biti sve prekasno.

471

_