Što da se radi?

— Nesnosno!

— No kad je tako, Vjero Pavlovna, pjevajte mi štogod, Čula sam, da imate lijep glas,

Vjera je Pavlovna nešto otpjevala,

Često ću vas moliti, da mi | — reče dama u crnini, — Pjevajte sad vi! Pjevajte vi — navališe

na nju sa svih strana,

Ona je odmah sjela za glasovir,

— Dobro, ali ja ne znam pjevati, No mene fo ne smeta, mene uopće ništa ne smeta, Ali, mesdames i messieurs ja pjevam samo djeci, »Djeco nemojte se rugati materi,« — i tražila je akorde, da nađe pratnju. — Djeco, da se nijeste smijali, jer ću pjevati čuvstveno, 1 nastojeći da

".Ov

Stenje sivi , . Golub inje dan i noć

Njegov mili drug,

Kod posljednje joj riječi zadrhće glas, »Ne ide, pa svejedno je, Nešto drugoga, nešto ću ljepšeča pjevati, slušajte djeco majku, Nemojte se zaljubljivati i znajte, da se ne smijete ženiti«. Zapjeva jakim, punim glasom:

Mnogo Je ljepotica u našim aulama, Ko zvijezde im sjaje tamne oči Slatko je ljubiti ih — no, —

Ovaj »no«, nema smisla djeco,

No veselija je volja u mladca,

— To je Slupo, djeco, vi znadete zašto, Ne ženi se mladče! Slušaj mene!

527