Student

DISKUSIJA: „L’ETUDIANT SOCIALISTE" - „STUDENT"

Tema: studenti i društvo

O. BURGELIN

Između redakcije lista »L’Etudiant socialiste« organa Socijalističke omladine Francuske i redakcije »Studenta« ugovoreno je da prva tema zajedničkih diskusija bude »Stuđenti i društvo«. Diskusija će se voditi u oba lista uporedo i to na taj način što će se u isto vreme pojavljivati stav oba učesnika diskusije. Clanci koje donosimo pretstavljaju polazne tačke za diskusiju. Diskusija će se, nažalost, odvijati nešto sporije, jer list francuskih drugova izlazi dvomesečno, ali smo sigurni da će ona biti od obostrane koristi.

Društvena determiniranost studenata

! lako ih je izabralo, odredilo i usmerilo buržoasko društvo u punom opadanju, francuski studenti zauzeli su u tom društvu mnogo značajnije i naročito drukčije mesto od onoga koje im se htelo dodellti. Društvo je želelo studente, a našlo se pred studentskim pokretom. Ali, ne usuđujući se đa izabere između solidamosti s režimom iz koga je proizašao i neophodne borbe za svoj razvitak, studentski pokret je, isto kao i društvo čija je on neverna slika, žrtva protivrečnosti. Samo bi evolucija društva uopšte mogla da doved e do njihovog uklanjanja. I druStvena ODREĐENOST STUDENATA Studenti francuskih univerziteta геgrutuju se na klasnoj osnovi. Dve trećine studenata je iz imućnih porodica. Ali, ovakvo stanje ne traje i dalje samo iz razloga ekonomske prirode. Skoro 20% studenata su deca nižih činovnika i sitnih nameštenika, dok su samo 3 c /o deca poljoprivređnih i inđustriskih radnika. Međutim, prihodi ovih dveju đruštvenih grupa ne razlikuju se mnogo, a druga je i pored toga i mnogobrojnija. Treba li to da znači da su uslovi života za studente uglavnom zadovoljavajući. Država dodeljuje stipendije otprilike svakom šestom studentu kada se smatra da su mu domači prihodj nedovoljni. Pa ipak su životni uslovi često prilično teški. Manje od polovine studenata živi kod roditelja, pa čak i oni nemaju uvek dobre stanove. Studentski gradovi mogu da prim e samo svakog desetog stuđenta. Svakj četvrti student mora da nađe zaposlenje đa bi se izdržavao. Naročitp j e težak položaj stipendista, koji u načelu ne smeju bitj sleni, i pošto j e prosečni iznos stipenđija vrlo nizak. Nijedna stipendija ne dostiže životni minimum. Ekonomska i društvena selekcija studenata nije, dakle, bila dovoljna da im osigura pristojn e uslove za život Izabrani iz jedn e povlašćene klase d a bi bili povlašćeni, cni ipak pat e od značajnih ekonomskih teškoća. II SKOLSKO OPREDELJENJE STUDENATA Tehnički razvoj jedn e modcrne nacij e zahteva izvestan broj prirodnjaka i tehničara, broj koji S e ncprestano povećava. No, u Francuskoj broj studenata prirođnih nauka raste vrlo sporo. dok su pravni ј filozofski fakulteti rećeni. Međutim, jedino su studenti prircdnih nauka sigurni da će nači zaposlenjo. Bilo bi besmislcno prcpisivati ovu pojavu lošim namerama. slučaju ili ot-, sustvu naučnog duha kod Francuza. Društvo ima uticaja i na izbor Filozofske stunije i s’obodne pro f ~si J e imaju veliki prestiž. U srednioj бкоЧ naučno obrazovanje mnogo је s’ab je od nastave takozvanih humanih predrnsta. Gimnazisti su, znači. usmoreni ka preoptsrećcnim pozivima, dok centr} za Profesi nalnu orijentaciju ne raspolažu dovolinim sredstvima za uticanje u suprotnom smeru. Nema tu nikakve tajne: francuski kapitalizam j e odavno odustao od ošlre kcnkurencije. od liberalizma i ekonomske ekspanzije. On sad dela potpuno inaltuzijanski i pleda samo da sačuva svcje privilegije. Da li jedno društvo koje u ekonomskom pogledu stoji u mestu mož e sebi dozvolit} velik broi istraživača i inženjera, a da ne porekne sanio sebe?

Nastava prirodnih nauka prežlvljava u Francuskoj strahovitu krizu. Nema dovoljno nastavruka i isto tako ni najmanje nade da se oni nađu u generacijama koje pristižu. Nema mesta za studente. Svi fakulteti pate od nedostatka prostora, a naročito prirodnjački, рге svega Pariski koji okuplja skoro polovinu studenata prirodnih nauka, On nema dovoljno potrebnih laboratorija ni sala. Tako studenti, mada su skoro svi buržoaskog porekla, trpe od protivrečnosti koje su O'ko njih. Oni koji su zaklonjeni od neposrednih ekonomskih teškoća, nisu zadovoljni svojim radnim uslovima i uznemireni su zbog svoje budućnosti. Najveći deo njih ne vodi računa o dubokim uzrocima tih teškoća, već negoduje protiv onoga što mu је najbliže. 111 STUDENTSKI POKRET I NJEGOVA OSTVARENJA Francuski studenti su preterani individualisti. To je jedno ©d najvažnijih obeležja sredine u kojoj žive, ali je isto tako posledica školskog sistema koji se sastoji od veoma malog broja časova skoro nikada obaveznih i od čestih ispita ili konkursa. Studenti, isto tako, n e vol e da se okupljaju u organizacije ili političke partije. I pored toga sve veći deo pristupa nacionalnoj uniji francuskih studenata (UNEF). UNEF je pre svega organizacija koja obavlja ogroman posao pružanja pomoći studentima svim raspoloživim sredstvima. Ona je osnovala turističke, sportske i statističke urede (OTU. OCCU, BUS), nekoliko sanatorijuma, nacionalni centar i pokrajinske centr e rada koji s e bave ekonomskim, socijalnim i kulturnim potrebama studenata i, pre svega, Kasu za uzajamnu pomoć francuskih studenata (MNEF) koja se bavi socijalnim osiguranjem studenata i potpuno је u njihovim rukama. Zbog toga i materijalnih olakšica, a ne zbog svesti o potrebi nekakvog sindikalnog organizovanja, }edna trećina studenata su članovi UNEF-a, osvešćivanje se vrši u redovima UNEF nošto se ona posle oslobođenja nije više zadovoljavala pružanjem materijalne pomoći. Ona je poćela da brani studentske interese na sindikalnom planu, Organizovala je štrajkove 1947, 1951 i 1954 gcdine. Odlučila je da brani interese studenata da se sukobljava sa vladom sve jačom i jačom snagom. Poslednje zime naročito. ona je vodil a ogorčenu četvoromesečnu borbu i uspela đa. uz pomoć parlamenta i sindikata prosvetnih radnika, prisili vladu da poveć a za 50% kredite za pomoć studentima i za univerzitetsku opremu. Tako studenti teže da zauzmu sve značajniju i značajniju ulogu vodeći, s jedne strane. važne organizacije i boreći se s druge strane, za boljc životne uslove. IV PROTIVRECNOSTI U STUDENTSKOM POKRETU ivleđutim, studentski pokret se sudara sa izvesnim brojem unutrašnjih protivrćčnosti. Prva od njih ima svoi koren u položaju studenata. Srazmerno s povećanjem broja zadatak a i studentskih organizacija, javlja se potreba za sv e većim brojem tehničkih lica koja poseduju izvesnu zrelost, poznavanje stvari i iskustvo i koja su u staniu da nosvete dorta vrcmena svom e p~slu ie naći t? kadrcve među stuđcnt : m.n koii se ozbiljno bave svojim studijama. Postojl,

znači, problem koji nije bez izvesne sličnosti sa pitanjem koje postavlja vođenje jedne fabrike od strane samih radnika. Ali, ono ne izgleda više nepremostivo. To pokazuje primer MNF gde teicuče poslove i administraciju obavljaju činovnici, dok se rukovodstvo u P°f* punosti nalazi u rukama studenata. No, druga protivrečnost je mnogo ozbiljnija i izgleda za sada nrmogo teže premostiva. Da bi se borila za studentsfce interese, UNEF je bila prinuđena da proglasi izvesna načela koja se u potpunosti ne slažu s društvenom stvarnošću. UNEF je naprimer zauzela stav u prilog demo>kratizacije i opšte reforme školstva, Ona se takođe borila za primenu svojih načela. Ali, kako je većina sadašnjih studenata to, samo zato što im to dopušta srazmerno visok položaj roditelja, sve izgleda tako kao da francuski studenti teže da ponište svoje sopstvene privilegije. To se nije desilo ier je režim nemoćan da osigura pristojne radne i životne uslove tim nosiocima privilegija. lako je velik deo njih neprijateljski raspoložen prema svim revolucionarnim snagama, studenti su postali protivnici reakcionarnih vlada. Oni nisu mogli da dopuste nazadnu politiku u oblasti koja ih se najviše neposredno tiče: nedostatku kredita za nacionalno vaspitanje. Ali, sve do ove godine borba je bila plašljiva i puna oklevanja. Veliki broj studentskih rukovodilaca plašio se ustvari da zauzima položai levice napadajući desničarske vlade. Tako se desilo da su novembra 1952 godine rukovodioci UNEF organizovali štrajk a zatim, posle nejasnih obećanja ministra prosvete, u ranu zoru izdali suprotno naređenje. Prvi put se ove godine UNEF borila do кгаја. Zanimljivo je napomenuti da je pretsednik UNEF Musron, budući lično neprijateljski raspoložen prema glavnom studentskom zahtevu za »ranije plate« kao uslov za demokratizaciju višeg školstva, ipak sam organizovao o vodio borbu studenata za demokratizaciju školstva. Ali, ova borba nije uspela i ne izgleda da će uskoro doneti plodove. UNEF ie sada sposobna da se energično bori za materijalne interese studenata. Ali, ona još uvek oseća solidarnost s buržoaskim društvom. U mnogim tačkama opšte politike, UNEF je otvoreno nazadna; u njoj vlada kolonijalizam na jedan vrlo neprijatan način. V BUDUĆNOST STUDENTSKOG POKRETA. STUDENT U SUTRASNJEM DRUSTVU Teško je sagleđati budućnost studentskog pokreta pošto će ona svakako biti određena razvojem celokupnog društva.

Nema ni majmanje nade da će se socijalni sastav univerziteta promeniti u značajnoj meri dogod se ne promeni politički režim, ili bar njegova osnovna orijentacija. Ipak, nema nikakvog razloga da se zaustavi proletarizacija studentske sredine i njen razvoj prema sve jačoi političkoj svesti. Treba se nadati da će studenti uspeti da sačuvaju i razviju prava upravljanja koja imaju u izvesnim oblastima. Možđa će uspeti da učestvuju i u upravIjanju univerzitetima. Vodeći već restorane, hotele, kultum a uđruženja i naročito socijalno osiguranje, studenti teže da u društvo uključe izvesne odnose koji pretstakzuju socijalizam. Sada studenti u Francuskoj imaju u svojim rukama značajna prava upravljanja koja po svome društvenom uticaju imaju važnost ravnu sindikalnoj borbi. (Zbog toga što nisu sagledali, komunistički studenti su izgubili svoje sledbenike u studentskoj sredini. Oni su se najviše usmerili ka borbi za stuđentske zahteve. Možda bi onl, kao sovjetski studenti, želeli da budu dobro nahranjeni nemajući nikakva prava upravljanja?). Ali, studentsko samoupravljanje nije lek koji sve leči. Položaj studenta u društvu neće biti zdrav sve do dana kada se viša nastava đemokratizuje, kada ona bude raspolagala kreditima i prostorijama, kad a bude prilagođena potrebama nacije s a razvijenim ekonom skim životom. To sve znači da smo daleko od kraja. Preveo: V. Dimitrijević)

R. LUKOVIC Iz Troeira

Uloga inteligencije

BORA PAVLOVIć:

Tema o којој vodimo diskusiju u svom najoj>štijem, teoriskom aspektu, može se razmatrati u dva pravca. Pre svega, kao deo jedne šire teme, šireg problema mesta i uloge inteligencije uopšte u društvenoj zajednici. Kao što je poznato, raznovrsne buržoaske društvene teorije (a i ranije teorije koreni su negde još u antičkoj filozofiji), tu ulogu vide u dejstvu inteligencije kao samostalnog. posebno formiranog sloja sa odlučujućom ulogom zbpg premoći u obrazovanju u formiranju i razvoju zajednice. Izuzev saglasnosti u ovom osnovnom stavu, te društvene teorije svoje poglede raslojavaju na vrlo širokom frontu od Platona do Džemsa Bernama, od filozofa kao vladajućeg sloja, do privrednika, menadžera, organizatora proizvodnje kao odlučujuće snage. Naravno, sve to u određenom prostdru i vremenu i neposredno zavisno od određenih društvenih formacija. Našj pogledi temelje se na stavovima: A inteligencija n&ada nlje bila i po svom položaju u odnosu proizvođne snage ne može ni biti poseban, čvrsto formiran, samostalan deo društva; b) inteligencija je u predsocijalističkim formacijama pokretni, labilni deo koji gravitira uvek prenoa odlučujućoj društvenoj snazi; c) u socijalizmu ona ie deo rađničke klase, Cvrsto vestopljena s njom u borbi za sov:ilističkp društveno uređenje. To stapanje sa iđejama i akcijom radničke klase i jeste bitna karakteri-

stika mesta i funkcije inteligenciie u FNRJ. To je i bitna karakteristika mesta i funkcije studenata. U drugom vidu tema se može razmatrati i kao principjelan problem jedinstva omladinskog i studentskog pokreta i njegove uloge u društvu. Od čega se pri tome polazi? Mladi Ijudi. iako po klasnom рогеklu, vaspitanju ј pogledima koje imaju različiti, upućeni su u buržoaskom društvu na što tešnje, jedlnstveno organizovanje, Јег, bitni su upravo zajednički interesi mladih zajednička borba za politička i ekonomsko socijalna prava, za punu slobodu razvoja ličnosti, za pravo na školovanje i drugo. Tom jeđinstvu suprostavljaj u se interesi pojedinih partija i grupacija. Tu fazu ogorčene borbe protiv rascepkanosti, razjeđinjenosti studenata, prošao ie jugoslovenski studentski pokret u vremenu od 1932—1944 godine. Za to vreme ovde oroces samo skiciramo jer je to posebna tema, stuđentsko jedinstvo dobijalo je, uporedo sa promenama u društvu, prvo vid akcionog jedinstva (jedinstva na pojedinim akcijama od opšteg značaja) da se već 1939/40 godine, a naročito u toku rata oformi kao političko iedinstvo (kao jedinstvo u pogledu osnovnih političkih ciljeva). U ovom smisju stuđentski pokret razvijao s e od 1944 godine nadalje ka ostvarivanju ideološkog jedinstva. Taj proces je i danas u toku. (Možda će ovako ocr(Nastavak na 12 str.)