Student

GDE SU REZULTATI

Udiskusiji o samoupravljanju koju smo poveli u Prvoj beogradskoj gknmuiji učestvovah su: Milan Isaković, predsednik SK SO; Vlada Batalov, član Saveta škole; Ksenija Krehov; Zorica Kralj; Sml)ја Pejić; Mirjana Miljaković i Jagoda Ljubinković svi članovi Skolske zajednice; Gordaма Teofilovska, predsedn k Skol ske zajednice; Drago Đuričkofianka Bajić, diDisfcra/th ie otvorifa direktorka Danka Bajić. Cinjenica je da u ovoj gimnaziji u tom pogledu ndje bog zna sta postignuto. Skolska zajednica nije uspostavila čvršći i prisn'ji kontakt među učenicima. Jedan od najčešćih problema je javnost ocenjlvanja. To treba da postoji, zapravo i postoji, učenici saznaju sud profesora o svom znanju, ali nije uvek tako. Ućenlk se cenjka, ponekad smatra da je on taj koji treba da daje ocenu. U ovoj gimnaziji, početkom ove godine, pokušavalo se da mlade zainteresuju za rad u školskim i omladdnskim organizacijama. Organizovani su izbori za Savet škode; od njih je, kako reče direktorka Bajič, trebalo da bmji oitava škola, ali

ooi su se, kao 1 rrmogi pokušaji do sada, završili samo formalnim glasanjem: sve se svelo na uobičajeni delegatski sistem tako da mnogi nisu znali za koga gilasaju i ko je izabran. PRIMER KOJI NIJE CEST Kao jednu od ilustracija za tvrdnju da ovde samoupravijanje niije baS potpuni promašaj. navcden je i nedavni događaj kada je samo zbog upomog zalaganja Razredne zajednice icdan učenik zadržan u razredu. Taj učenik je zbog slabog uspeha i lošeg vladanja bio predlo•žen za isključenje, i tok pošto je Razredna zajednica obećala da će sve učiniti da se on ргоmeni, ovaj učenik je zadržan u školi. Mislim da je glavni uzrok neaktivnosti učenika nepoverenje u smjsao omladinske orgamzaoije, kaže Milan Isaković. Nas gledaju sa nekim podsmehom i kažu: »Evo onih iz Komiteta.« Ml se trudimo da ne bude tako, ali sami ne možemo n:šta. Nemamo podršku profesora. Na prošloj konfercnciji nlkoga nije bilo od profesora. Mlslim da to nije tačno. Uostalom, ove godine vi tu konferenciju niste nl održali. Zašto bismo je i održavali kad niko ne dolazi. • Nisu li uzrooi ovog nepovcrenja izvestan karijeristički duli mladih Ijudd koji žele da im mesto u Komitetu bude odskočna daska? Kod nas je takvo mrtvilo da čak ni karijerizma nema, dobacio je Milan Isakovlć. NOVA MATURA NOVO OPTERECENJE • Vi svi znate da ćc se uskoro matura polagatd po novom sistemu koji je znatno prošircn u odnosu na stari. Sta mislite: da li će ova reforma pružit; veću korist mladim Ijudima? Da И će oni posle položene mature moći da kažu da raspolažu stvar nim adekvatnim znanjem? Pošto је direktorka Bajić podsetila na neke loše strane starog nač'na maturimmja i naglasila da se novim sistemom učenici upućuju na veći napor i na veći rad, Vlada Batalov je postavio jedno pitanje: »Mi svl znamo da smo d do sada bili preopterećeni. Svakog dana ima mo po šest časova, znači svakog dana bi trebalo učitl još šest časova kod kuće, da bi smo se spremili za sutrašnji dan, kako je rekla đrugarica direktor. I sad kađa bude uvedena nova matura neće li to predstavljatl još jedno opterećenje za nas i još jedan razlog da se odvojimo od omladinske organizacije? Niko neće da oslane na nekom dugom dosadnom sastanku ako zna da mu to predstavlja gubitak slobodnog vremena koje može da koristi za učenje i zabavu. Moralo bi se pronaći neko efikasnije rešenje, pošto smo svi preopterećeni učenjem. I ja smatram rekla je Danka Bajić, da su učenici preoterećeni i da bi trebalo o tome povesti računa.

RAZCOVOR VODIO:

ZORAN DEKIC

„HIGH SOCIETY“ — MADE IN YUGOSLAVIA

Uglavnom gradu (i ne saшо tu) stvara se specifičan sloj omladine (po učene primerom starijih) које se u mnogome izdvaja (kao što je i red, »jer šta bi hilo kada bi svi bili samo masa«) iz većine. Kakva bi to bila metropola koja ne bi imala svoje »high society«, kakav bi to bio glavni grad kada čovek ne bi imao prilike da vidi druge i da prvenstveno bude viđen. Sta bisrao imali od ovog našeg glavnog gra da kada ne bismo mogli da pokažemo nasu eleganciju i svetski ukus. Elem, takve Ijudc nije teško pronači. Postoji samo par mcsta gde se mogu videti u ovoj našoj velikoj selendri (»Zaboga, nema čovek ni gde da izađe!«) i ja ih neću nabrojati, zato što već postaju profane. Jer, sada su svi odjednom pohrlili na ta skrivena i privilegovana mesta (ah, naravno, jedini spas je u privatnim i zatvorenim klubovima gde još jedino može čovek da se provede sa prijatndm i odgovarajućim društvom.). Ali, taj sloj je redovan posetilac svih premijera i repriza, svih koncerata na kojima gostuju poznati i slavni umetnici; oni su i najčešći posetioci »Ateljea 212«. Oni su, kao po nekoj svojoj dužnosti, »poznavaooi« savremene umetnosti.

Oni su svi bili u Milanu, Parizu, Rimu. Svi njihovi pokreti obeleženi su uticajem sa Zapada, tamo su njihove nade, njihov smisao. Neću reći da su ti mladi Ijudi bez ikakvih vrednosti, jer smatram da je bolja njihova površnost od nezainteresovanosti dx*u gog dela omladme koju čine »do bra deca«. Među nama, »običnima«, oni unose makar neki ркхkret i makar lažno interesovanje za nekakve vrednosti u kulturi. Ali, i tu, u tom sloju postoje razlike. Jedni su oni pravi, pi'iznati snobovi (ponavljam, kod nas ne postoji termin koji bi preciznije označio ovu pojavu sa zaista idovoljno novca, sa izgrađenim manirima i prilično visokim ste penom znanja, u glavnom u toku političkih i kultumih zbivanja u svetu, i naravno, svd u toku mode. Druga skupina su ош, niži, kao skorojevićii. Bilo da pokušavaju da imitiraju članove *višeg društva«, bilo da su isključivo usmereni na »bit« i igre, bilo da nemaju dovoljno novca ili znanja svejedno, njihovi nedostaoi su primećend i ош su odbijeni (»Plebs!« čula sam jedan komentar). Tako se omladina deli ,ali ovo je konstatacrja bez osude. Oni ne snose krivicu.

JELISAVETA PROTId

ZABAVA NA MINUS 22° C

SA PUTA PO SSSR-u

Moskva zimi, to je pre svega jedna razbijena iluzija. Kada neupućeni čovek zamišlja Moskvu pod snegom, verovatno pred očima ima idiličnu sliku saonica sa praporcima, štimung u ulicama osvetIjenim uličnim fenjerima... Od svega toga nema gotovo ništa. Јег to је grad kao i svaki drugi, sa automobilima koii bespoštedno prljaju ulicc. I Čovek se oseti kao u svakom drugom gradu. Uostalom, na minus dvadeset dva malo ko oseća idilu. Ipak, i na minus dvadeset dva sc živi. I zabavlja se... ... Ulice su prepune Ijudi. I mladih Ijudi koji se drže za шke i ne misle na svet, Idu nekuda, da provedu dva-tri sata. Mož da su već rešili kuda će, ili im je teško da izaberu. Uvek ima toliko mesta... Ili im se čini da nemaju gde da odu... Uzeće klizaljke i otići na klizanje. Svejedno gde. Bar ovde led »nije problem«. Dovoljno je uveče politi sneg vodom i uiutro je gotovo klizalište. Ali, više vole da odu, recimo, u park »Gorkog«. Tamo će satima ići u krug, kao što se obično ide na svim klizalištima. Vreme će ргоlaziti. Nesumnjivo jc đa su klizališta mesta gde se mladi Moskovljani najradije okupljaju. Oni леmaju »štraftu«. Na ledu provode svoje slobodno vreme. Moskovljanin pored klizališta ima još jednu mogućnost. Zimski baseni su spremni da ceo dan primaju kupače. I uvek se tamo može provesti vreme, radi sporta ili razonode. Niko nije umeo đa mi kaže koliko ima basena u Moskvi. Jedan od njih je posebno interesantan. Lako ga je prepoznati po obilju pare koja se iz njega diže. Razume se, basen je otvoren. Zimski. Sa toplom vodom. Uvek ima kupača, naročito sportista. Prisustvovao sam jednom zanimljivom događaju, bolje reći običaju. Pre odlaska neke sport ske reprezentacije na veće takmičenje, u redakciji »Komso. molskc Pravde« okupe se novi* nari i sportisti, i porazgovaraju. Da se ohrabre, zažele sreću, obe 4 ća ju. Ovog puta su to bili hoke 4 jaši, pred odlazak u Grenobl. Sva velika imena sovjetskog hokeja bila su na okupu, i robusni su bez svojih oklopa delovali nekako slabašno i nežno, Ragovor je bio kratak, ali prisan. t sasvim neobičan za пепалокпиtog stranca. Uveče, nisu svi za klizanjc. Ne ko ide u bioskop. Neko .na igram ku. Tu, na igranci, svira muzikSf koju zovemo »savremenom«. I* ша mladića sa dužom kosom i devojaka sa kraćom suknjom. Ali život koji mi Smatramo »za* bavnim« ovde nije naročito razvijcn. Igranki ima malo, dobrih pevača zabavne muzike takođe malo, mada i Moskovljani imaju svoje »električare«. Međutim, Moskovljani gaje jedan poseban kult. Mogao bi se nazvati kultom pozorišta. Pozorišta ima veoma ranogo i uvek su puna. Dešava se da za pred* stave savremenih avangardnih teatara nema karata šest mese* ci unapred. Za ostala, »starija« pozorišta, norma je i do dva meseca. Naravno, mladih Ijudi ima u pozorištima veoma mnogo. To dolazi sa vaspitanjem, od malih nogu. Na jednoj pbpodnev noj baletskoj predstavi viđeo sam dete od četiri-pet godina, Nije važno što опо ništa ne razume. Važno je da stiče jednu određenu pozorišnu kulturu. Pozorišta, opere i baleti su takođe mesta gde mladi provode znatan deo vremena. Svaka predstava je uživanjc jer je zaista znalački odigrana, i gotovo uvek ostaje u prijatnoj uspomeni.

BORIS PISTIGNJAT

IZ АLMANAHА SREDNJOŠKOLSKE РОЕZIJЕ

MILICA PETROVIĆ

♦ * * Umomi orlovi opušt-enih krila sede na liticama. Zverinje ih ne zanima. Noć im seda na perjc, oni se tegle lenjo i prave poslednje lctove oko stcnja pre no što se umire. Gledam ih dugo i znam da će se skoro oglasiti noć.

NAJZAD JE SASVIM SIGURNO:

NOVA MATURA NAJASNIJE DO 1971.

Danas objavljujemo đrugi deo razgovora sa pomoćnikom repubHčkog sekretara za obrazovanje Vlastimirom Stamenkovičem. • Novi Zakon o srednjem obrazovanju uneo je zabune među srednjoškolce, naročito zbog obima nove mature. Reoite nam nešto o tome, kako bi smo najzad doznali pravu alstinu o novoj maturi. Zakonom je utvrđeno da sc na kraju školovanja u srednjim školama polaie završni ispit sa ciljem da se utvrdi sposobnost kandidata za delatnost za koju ga je škola pripremala. Republički sekretarijat za obrazovanje doneče, posle pribavljanja mišljenja škola i stručnih službi, Pravilnik o načinu polaganja završnog ispita, s tim što če određene specifičnosti u načinu polaganja ispita regulisati same škole. To znači da če, do donošenja novih nastavnih planova i programa, učenici srednjih škola polagati završne ispite i po dosadašnjim propisima. O, eventualnim promenama u

sadržaju i naoinu polaganja ispi ta učenici će biti od strane škola blagovremnno obavešteni. PRIJEMNI ISPIT NIJE OBAVEZAN ZA SVE ŠKOLE • Koliko znamo, ima novina i u načinu polaganja prijemnih ispdta za srednje škole. Položeni prijemni ispit je, po pravilu, jedan od uslova za upis učenika u prvi razred srednje škole. Opštim aktom škole određuje se sadržaj i način polaganja prijemnih ispita. Prijemni ispit je obavezan za učiteljske škole, škole za vaspitače i umetničke škole. U ostalim školama ovaj ispit nije obavezan a ukoliko škola uvodi prijemni Ispit, dužna je da opštlm aktom odredi sadržaj i način polaganja. Škole su dužne da sa držaj, način i rokove prijemnih ispita objavljuju putem štampe ili na drugi način najmanje tri meseca unapred.

RAZGOVOR VODIO:

Z. DEKIĆ

ISPOD "FORTICE“

SREDNJOŠKOLSKA PRICA:

Hodala је lako, gibajući se, prstima jatno duvao zaplićući niti kose u najedva dotičući kamenje. Vetar je priramenice kostima i donosio joj miris mora koJe s e pružalo pred njom. Tamo je izranjao svetlo sivi, magličast od sparine grad sa tanmi uzvišenjima... Verovatno su to dizalice... st'ari, nije mislila o tome... Oni mladići iam ° •• • Nikad se ne kupaju. Stalno pevaju. Prošle godine je volela tišinu. Bilo je samo more, »Bila sam luda... sad volim, kako kam. podupirati Forticu jednostavno sedeti u a du, slušati bučne, ne i neprijatn-e dalmatiske tiasove i pesme.., More je prljavo i više nije a ko plavo. Vani se čula pcsma... For-tka stara kamena kula, na čistoj Poalozi neba izgledala je kao od kartona; Рггшпа za snimanje nekog filma. Tako to odavde izgleda. ■ *” Sad ću. ne glcdajući nikoga, doći do dp v °s°, zabodenog u nebo, onda ću uzeti i skir, češalj, naočare, kremu. češljaću se zaoacujući glavu ... ч je pored tamarina... A želela јс n am o da se okrene, sedne pored mladića. da ra §čupanu kosu, nenamazan nos (već se justi) opet se sme j u>

Onaj tamo, a da, Pjerot (smešan nadimak). On kaže da ćc u mesare ima ruke za hirurga. Ne smem se ni smejati. Cini mi se da sve to glasno pričaju zbog mene. Prilazila je, Sasvim u uglu očiju belasala јој je njegova usna harmonika. Pogledala je u črne oči sa isuviše sjene koju sunce ne probija. On nikad ne nosl naočare. Moje sam opet ostavila vani. Polomiću ih. A zašto da nc sednem pored njih? Baš me briga. Prvi se snašao Pjerot. Namestio joj je pcškir üblažavajući neravninc kamenih blokova pored kojih su navaljeni sedeli. Л ne znate ća se dogodilo šjor Cingaru, ma onom stoji dvi kuće iza crikve. Objašnjavali su joj mahanjem i mimikom promtih reči. Da, setila se, starac crvenog lica sede cme kose Dalmatinac. E ti! Trijumfalno su uzviknuli kad je đevojka klimnula glavom. On je sasvim tiho svirao usnu harmoniku. E, pa on ti, moja ćerce, jema jednu mazgu i vraga u njoj. I ta mazga... On sigurao već zna onu priču. Možda mu devojka nije tu. Dosadno mu je. Nas đvoje ćemo pričati nešto... I on će se smijati. Kakve

mišice ima. Da smo sad u jedrilici... svirao bi islo kao sad. Ante, pa brž pričaj, oli ćeš roman o tome kako mazga pase travu. Ajte k vragu. Ma, mala pusti ih saučesnički joj se obratio ja ću tebi pričat. I ota rnazga ti se sinoć uz dvadesei skal popela kod šjor Cingara... e, i razbila mu sliku one furešt ća jc drža na kantunalu. I nije je smia udrit. Sm-ejali su se, Pjerot je slikovito prikazivao izraz lica starog momka pored mazge. Aj malo pisme đok me nije uvatila fiaka. Drhtaj gatare koji se gurka mcđu glasovima, i usna harmonika. Nikad nije mogla verovati da je potrebna samo pesma i samo tišina na nečijem licu pa da počne voleti. Voleti... ima tako mekane usne (oseća to po zvuku) i ruke isto... Zašto me nije pogledao? Uporno je trčala za njim sustižući sjenc iz očiju u udubljenjima talasa. Talasi plešu, I nas đvoje ćcmo. Je li tako? Pogledaj me. Brzo! Oselila... a onđa se odjednom njen osmeh pretvorio u nešto nesigurno, neku iskrivljenu šaru koja se može pronaći u rupičastim sen-

karna pođ šeširom. Oči sa sjenama (nije prestao da svira) zaustavile su se na njoj... Nije znala da li da mu otkrije svoju želju, ili da beži od očiju koje su stajale rnime, izronjene i odjednom izhaoene tu na svetlost pred пјош. Nešlo je u tim očima molilo, onđa nestajalo bez poziva na ples, bez jedrilica. A sjene su tople. Na usnama је užasno osečala sleđene pokrete, njihovu mešavinu i znala je đa on to vidi. Zna. Bio je trcnutak. Digao se. A šta je, već ideš? Ma ostani, kako ćemo bez tebe. Idem, momci. Nije ga čula. Evo štake. Oš doč po podne? Cekaj, odvrnula ti se nogavica. Ima duge pantalone. Iz džepa je izvađio beiu kapu, laktovima sc oslanjajući na štake i i.'dnu nogu. Pjerot je već započinjao drugu pesmu. Oprosti. Oprosti, ja ovo leto, ja stvamo žeИш da se smejem. Nasmešila se Pjerotu (vezbala je to ujutru pred ogledalom).

MILICA MRDAKOVIC

Г : —: Л OMLAINNSKA REDAKCIJA ZORAM DEKIĆ MIRJANA VASOVIC MILAN M. MISIC BORIS PISTIGNJAT I\RKO NEDEUKOVIC SLOBODAN ZCNJIC JELISAVETA protic UREDNIK ALEKSANDAR PAVKOVIC V J

19*8/»

STUDENT

11.