Svet

KAKO JE BEOGRAD POSTAO SVAŠTOGRAD

"Beograd više nije Beograd. Beograd je postao Svaštograd, a Beograđani su se sakrili u mišju rupu pred najezdom raznog novopridošlog sveta. A taj novopridošli svet je tako užasno agresivan i nevaspitan... Mnogo mi je žao zbog toga. Uništili su Beograd, a koliko vidim, nemaju neke namere da odavde odu. Oni se ovde zapošljavaju, kupuju ili tw neki način dohijaju stanove, školuju se, porađaju i plašim se da če Beograd tek za sto godina moči bar da podseča na onaj stari, normalni Beograd", ispričala je Marija Miloševič. Sve se slažem sa njom, a pitam se da 1i ona deli mišljenje da je deo tog sveta pridoš o i iz Požarevca.

Plše: Olja Bećković

UTEHA ve nedelje pročitala sam jedan intervju koji počinje ovako: "Sta sad da vani pričam, kad se osećam tako glup i prazan". Mnogo mi je poznat taj osećaj. Mnogima nepoznat. Utelno je što su oni koji ne znaju ništa o tom osečanju Ijudi o kojima jedino pouzdano možete reći baš to - glupi i prazni. Da li je to nešto politički? DIGRESUA oliko znam u međuvrermenu odrasle dece koja među prvim tačkama za oduševljavanje odraslih nisu demonstrirala umeće da pokretom ruke nepogrešivo daju odgovor na omiljeno roditeljsko pitanje: "Gde je pametna glava?" Verujem da bi samo na osnovu ovakve statistike psiholozi sasvim lako dali odgovor na pitanje kako je moguće da toliki Ijudi ne samo da nisu u frci oko sopstvenog slučaja nego još imaju šta i da kažu kao svoje primedbe na druge. Velika je privilegija glupaka - da na ramenima nose kante, to im jedino nikad nije palo na "pamet". SLUČAJ BIDŽA a li neko ima pravo da se u ova vremena ne bavi politikom? Mnogo puta prežvakana priča. Ajmo još jednom. Postavimo isto pitanje na drugi način? Da li neko ima pravo da ne zna ko je Dobrivoje Budimirović? Ima li tog srećnika koji se izvukao i ne übacio u svoj mozak i taj podatak - Bidža? Malo li je onih koji o Dobrivoju znaju više nego o Dositeju. Tesli, Pašiću? Da li ja moram ili sam svojom voljom izabrala da znam da je taj tip klještima iščupo sam sebi palac nn nozi jer ga,je nervirao. (Je l' preterujem ako se pitam šta bi uradio tek sa mojim?) Je l' taj iii neki slični strah opravdanje što siroti opozicioni poslanici sede mimo u klupama dok ih Bidža grdi. A on lepo nabacio naočare sve uokvireue žicom, pa se sam sebi još za toliko važnijim učinio. Postao strog i nekako gadljiv, nije ni njemu uvek do pesme. Pa kaže, "vi opozicija ste takvi kakvi ste", a izraz lica mu nagoveštava da im ovom nedorečenom primedbom za sada samo signalizira da neće on njih još dugo tolerisati. Sad im je rekao toliko, da ne bude posle da ih nije upozorio na vreme da se poprave, a posle mogu i "papagajke" da rade. A ovi to slušaju i ne znam čime svoju strpljivost pravdaju. Parlamentamom kulturom? Da li je ne dopustiti da ti Bidža priča šta bi on više voleo kakav da si ti, izraz'samopoštovanja ili nedostatka parlamentarne kulture? Jesu li te dve stvari u ovdašnjim prilikama oprečne jedna drugoj? Da li kad čovek u takvoj situaciji potraži rešenje u jednostavnom napuštanju prostorije, to po pravilu znači da je slabiji? Kolika je mana biti slab, ako se smatra da je Bidža jak? Može li se smatrati da je i jednostavno napuštanje, ili čak bežanje iz situacije u kojoj Bidža grdi, vrsta argumenta? Teška pitanja. DIGRESUA ERVIRAŠ SE, ZNAČI U PRAVU SAM" Omiljena rečenica za totalno izluđivanje onog kome je upućena. Najviše je upotrebljavaju bahati Ijudi koji žive od izrugivanja onima što imaju tu nesreću da imje slab stomak. SLUCAI raka a li je čovek u ova vremena dužan da se bavi politikom? Postavimo to pitanje na ovaj način. Da li je čovek dužan ako želi da ostane na okupu sam sa sobom da zna, ili da ne zna ko je Radovan Radović? Šta je veča strahota, kad vas nhvate da se smejete njegovim "dosetkama" ili kad vam za ujegovog govora hitro doturaju šećer i vodu? Sreća bi bila da taj tip nije važan i da je eto tek usputni uveseljivač narodnih masa. Samo što nije tako. Vrlo je precizno taj i takav izabran. Široka je njegova ciljna grupa. Ne raspojasava se on toliko zato što je sam sebi dao tu slobodu. Dali su mu. Znajući koliko je takvih ko što je on. Koliko je onih što im baš takav Radosni Radovan vadi reči iz usta i još češće stavlja im misao u nesrećnu pamet. Znaju oni dobro koliko je onih što će upravo Radovićev stil i jezik najpre usvojiti i najbolje razumeti. I baš zato što u takvoj proceni ne gieše, onim drugim Ijudima svaka pojava ovog čoveka teško pada. Toliko da im ponekad i samo ukazivanje tog lika dovodi u pitanje celu mukom izgrađenu koncepciju da se imaju rašta i za koga još ovde zadržavati. Ovo je Rakina zemlja. Raka će odlučivati ima li u njoj mesta i za vas. Jer dok su vaše glave sve niže i glasovi sve tiši, dok vi i ja ne možemo slobodno disati, hodati, govoriti, jesti (pre svega zarobljeni sramotom što smo tako bedni i jadm da smo im dozvohh da se vrate, da nikad ne odu i zauvek ostanu), ovaj čovek Radovan Radović biva sve jači. Slobođan i oslobođen svake sramote i listu "Argument" iznosi ovakve argumente o blokadi prekodrinskih srba; "Priče za malu decu su da smo mi njima uveli blokadu, već su to oni sami sebi uradili. Zašto će njima telefonske veze - da oni koji su ovde pobegli razgovaraju sa onima koji su ostali? Neka odu tamo, neću valjda ja da odem i ostavim kosti u Bosni, jednom sam tamo bio i nikad više..." Tako su rekli Raki da govori, a njemu nije problem. Niti on ima problem. Jao je vama i meni, a njima je "URA!" DOM ZDRAVUA čekaonici doma zdravlja nepoznata sugrađanka bez ustezanja sa mnom započinje razgovor. Pita me sto me nema na televiziji, odgovaram da nema televizije. Ne baš preterano zado-

voljna odgovorom, ali ni previše zainteresovana zai slučaj, nastavlja dalje. "Vidim, mnogih nema, recii sde je onaj Selenić, nigde se više ne čuje". Kažem je tu, na fakultetu, da verovatno nešto piše i tak stvari. "Znači, i njega su sklonili", ne bez trijun konstatuje moja sagovornica. Onda ja počnem da < vorim (a već u njenom pogledu vidim da njoj to što pričam više liči na blebetanje) o tome kako ga nije ni sklonio nego se sklonio sam, da... (prekida me i k< "Niko se bre ne sklanja sam"), pokušavam da sak jem da se već nerviram i nastavljam o tome da još p toje Ijudi koji dolaze ili se sklanjaju van volje oi "odozgo", da to čine pred imperativom svoje save pameti, očaja... Mnogo mi nešto tišina, pogledarr žena čita novine, ko zna već koliko dugo. Neće to ni sluša, a karaoli da poveruje. samo tako može da bt zdrava. Ako poveruje da je kako njoj tako i drugir Da svi žive samo po njihovoj volji i da drugačije može i ne treba. Da je za sreću dovoljno biti ma gladan, manje nesrećan, manje tučen. Gledam je i jec sigumo pogađam - pametnija je od mene. LOPOVI 1 ŽANDARI eograd više nije Beograd. Beograc postao Svaštograd, a Beograđani se sakrili u mišju rupu pred najezd raznog novopridošlog sveta. A taj vopridošli svet je tako užasno agn van i nevaspitan... Mnogo mi je zbog toga. Uništili su Beograd koliko vidim, nemaju neke namere odavde odu. Oni se ovde zapošljavaju, kupuju ilri neki način dobijaju stanove. školuju se, porađaj plašim se da će Beograd tek za sto godina moći bai podseća na onaj stari, normalni Beograd. Sta se raože prigovoriti prethodnim redovima, sk ništa. Možda je malo nejasno ko su ti agresori. ko nema nameru da ode, ko se to razbaškario. od kogu' se to beograđani sakrili u mišje rupe... Ne mogu v pomoći u tom razjašnjavanju. Zato što to nisam pii ja, eto priznajem. Ja sam to u stvari prepisala, sreć da sam bar imala od koga. Istina. nisam pitala d smem, ali neće se Ijutiti predsednikova kći, mnogc; se dopalo. Toliko da sam eksivirala i znake navodi : ne bi li bar na kratko mogla da se okitim tuc| Irrabrošću. A Marija MiJošević je, što se kaže, DOIS hrabra. Sve se slažem sa njom, a pitam se da li ona | mišljenje da je deo tog sveta pridoš'o i iz Požarevc STANIE STVARI oslanik DSS Vladan Batić, ovih c prognozirao je da će se "po s pokazateljima" za nekoliko me dogoditi izlazak na ulice mi građana koji će mimo izraziti s' neslaganje sa režimom, što će uje predstavljati i kraj za ovu v. Možda Batić zna nešto što ja ne znam, a bilo | logično i dobro da je tako. Ne znam koji su njej "pokazatelji", ali ću ja izneti svoje koji mogu delo trivijalno, ali se meni čine važnim i ujedno me na\ da ne verujem da će se išta slično dogoditi, kak< nekoliko meseci, tako ni za nekoliko godina. Kako moj pokazatelj govori. građani, naime,; manje izlaze na ulice, a svoje nezadovoljstvo izražavaju telefonom. Objavljen je podatak da po: telefonski broj koji mesečno okrene 70.000 pretj nika. Naravno da ciffa obuhvata samo one srećnikei su uspeli da željeni broj i dobiju. O čemu se zapi radi? Radi se o tome da je neko smislio telefon na kc svaku noć od 21-06h ide snimljena pikantna erd priča, da 70.000 građana uspeva da je se dočepa. j je broj ouih koji se svako veče nadaju da će ove ; biti srećnije ruke nemoguće pretpostaviti. Oprostite, ali za mene je to jezivj podatak. Ak> se ovaj broj građana sabrao sa takođe nedokučivopac from onih koji .gledaju TV Palmu, TV Pink, , Dnevnik, pa onda onih koji ne razumeju zašto neko o preko ieba mleka, možda bi se dobio još preci. .• pokazatelj. Oprostite jpš jednom, ali ne znam što bi bilo K građanin iz pomenutih "grupacija" imao nešto pr ove vlasti. Sve im je ona to dala, a obećali su i viš Mislim erotskih priča.