Svet

HALID BEŠLIĆ: U ŠTUTGARTU SAM PRUNAŠAO NOVO SARAJEVO

Hfli.m REŠI.IĆ nenrikosnouena zvezda folk-muzike. "garajnuski fllen Đelon". narodnjak koffa je širom bivše nroslavin hit "Weću. neću dijamante". a kojl od pnretfca rata u Bosni živfi u Štutgartu jer ga od svih nemaćkih gtadoua naiviše nodseča na Sarajevo. ptića o svojim drnženjima sa Breffnvićem. Zdravkom Ćolićem. Nazifom Bliivom. Miiaznm Purakovićem. Željkom Bebekom i tvrdl;

U BUGARSKO) SAM POPULARAN SKORO KAO STOJIČKOV, INAČE MO) VELIKIPRIJATEL) KOD KOJEG UVEK ODSJEDAM KADA SAM U SOFI)I!!!

iloge bosanske izbeglice nalle su sklonište od ratnog vihora u najbo'gatijoj nemačkoj pokrajini Baden-Virtenberg i njenom najvećem gradu Štutgartu. Tu, u rodnom gradu generala Romela, "mercedesa" i "poršea", svoj novi dom našao je i jedan od najpoznatijih pevača novokomponovane narodne muzike Halid Bešlić. Zajedno sa svojim kolegama karijeru je započeo u kafani, i ona je ostala glavna odrednica njegovog načina života i najčešći izvor prihoda. Šminkerski odeven i dobro raspoložen, dočekao me je na glavnoj štutgartskoj železničkoj stanici i poveo na tumeju po kafićima čiji su vlasnici uglavnom "jugovići". Tu su ga obasipali obožavaoci tražeći od njega autograme. Dok govori, pažljivo bira reči, lice mu dobija crvenu boju, a nos zelenu, priča se da i to duguje kafani. • Kako ste dospeli u Stut* gart? Silom prilika, ali Štutgart mi se posebno svidio jer ima najpovoljniji položaj, jer je smješten u brdovitu kraju, i od svih njemačkih gradova najviše me podsječa na Sarajevo. • Zašto su Vas u Sarajevu zvali Alen Delon? Zato što sam mu jako shčan: kao i on, imam plave oči i bujnu cmu kosu. Tako su me zvali više izvan Sarajeva nego u samom gradu. POČETAK I GLJIVA • Karijeru ste započeli u kafani. Cega se sećate iz tog razdoblja? Bio sam mlad, ništa mi nije bilo teško. Prije mene i moje generacije pjevača, u kavanama su pjevale uglavnom žene. Moja je generacija takvu situaciju u Sarajevu promijenila. Sjećam se Olimpijade u Sarajevu, tad je moj nastup u kavani "Gori vatra" snimala jedna araerička tvstanica. Snimali su me s tri kamere, imali su kran i reportažna kola, emisija se zvala "Dobro jutro, Ameriko". Tad još nisam bio zvijezda, i gosti, kad su vidjeli američka reportažna kola ispred kavane, jako su se iznenadili i uglavnom smijali. Međutim, kad su Amerikanci počeli snimati moj nastup, svi su se gosti popeli na stolove i skakali što su više mogli, iz sveg su me srca podržali, i tako sam postao zvijezda. To je bio jedan od na-

jluđih priloga s Olimpijade u Sarajevu. • Zajedno s Vama, kao još neafirmisan pevač, nastupao je Serif Konjević. Kakav je on bio? Uvijek se oko njega nešto događalo, ali nisam očekivao da de Serif postati tako velika zvijezda. Steta Sto nikad nije imao pravi hit jer je kao pjevač najboIji među nama. NEĆU, NEĆU DIJAMANTE • Vaše najveće hitove napisao je Nazif Gljiva. Da li je istina da on ne zna da svira nijedan instrument? Istina je, s instrumentima ne barata najbolje, ali je zato prepun ideja, a najbolji je u pisanju tekstova. Zamisli pjesmu, otpjeva nam je, poslije je muzičari odsviraju. Trebalo mu je dugo dok nije probio led i dok svojim radom nije stekao povjerenje. Mi smo ga 'nagovarali da piše samo tekstove, jer mu je to dobro išlo, ali kako sam se s njim družio - zajedno smo i odrasli čuo sam neke njegove pjesme i odlučio s njima snimiti album. To je presudan trenutak u mojoj karijeri. • Gde ste prvi put čuli svoj i njegov hit "Neču, neču dijamante"? U kavani, kod našeg pokojnog prijatelja Sultana, gdje smo vježbali. Jednom je Gljiva zapjevao tu pjesmu, ali s drugom melodijom, i mi smo mu rekli da je übrza. Sutradan je došao s drugom, bržom, melodijom i kad ju je zapjevao, ja sam od-

mah nastavio. Znao sam da će mi to biti sudbonosna pjesma. Iste večeri kad sam je zapjevao u kavani, publika je oduševljeno ustala. S tom pjesmom postao sam stralno popularan, godinu dana nisam mogao doći sebi. Ne znam ko je u to vrijeme imao toliko tumeja. Sjećam se, recimo, "Pamog valjka", koji je u isto vrijeme bio na tumeji: njihovi koncerti su zbog mene stalno propadali

jer svi su dolazili da gledaju i slušaju mene. Oni su se tome čudili jer nikad nisu čuli za mene. Ta ploča s "Dijamantima" više je puta dijamantna. • Sta ste radili sa novcem koji se odjednom skupio? Ja sam uvijek bio boem.

Osim toga, poslove mi je vodio Nazif Gljiva, a svako ko njega poznaje, zna da niko ne može potrošiti kao on. Potrošio je pravo bogatstvo, novac koji ni fabrike ne bi zaradile. • Kako se osečate kad uđete u zlataru? Pa, rijetko ulazim u takve dućane. Ja se zaista fnogu poistovjetiti s pjesmom "Neću, neću dijamante". Nikad nisam vozi auto bolji od "golfa". Nastojim

da ženi i sinu osiguram budućnost, i to je sve. • Kažu da nikad niste položili vozački ispit. Sta će mi? • Kao boem, uvek ste pazili na svoj izgled. Za koje ste se kreatore najčešće odlučivali? Skuplja odijela nosio sam zato što su kvalitetnija, možeš ih nositi dvije godine. Jedno skuplje odijelo traje koliko pet loših. Zato sam uvijek kupovao odjeću kvalitetnih marki, od "Bosa" do "Keatona". BREGOVIĆ • Da li je istina da je Goran Bregović bio Vaš veliki obožavalac? Da, za veliki solistički nastup u Beogradu od njega sam posudio razglas, a on je sam bio za miks-pultom, došao je avionom iz Ljubljane posebno zbog toga. Moji su koncerti više bili rokerski nego narodnjački. Kad je u "Dugmetu" pjevao Tifa, posjećivao sam ih na Bjelašmci, gdje su vježbali, i zajedno smo pjevali moje pjesme. • Šta danas mislite o Goranu Bregoviću? Kao rođeni Sarajlija, trebao bi biti na strani Bosne, ali, na žalost, nije. • Sarajlije pričaju da je Bregović uvek bio vrlo veliki lisac.

Tjesmu ’Mujo, vila, Halila’ posvetio sam Hamdiji Pozdercu jer pretpostavljam da je übijen zbog Bosne. On je bio predsjednik Ustavnog suda jugoslavije i zalagao se za Ustav iz 1974. i zato su ga, vjerujem, maknuli. | Sječam se, napio sam se kad sam snimio tu pjesmu, a ujutro sam zatekao Zdravka Čolića, Šerifa Konjeviča i Nazifa Gljivu i plačuči govorio: ’Ubiše / mi Hamdiju’"

Svet 23.06.1995.