Svet

ukoliko se komunisti brzo ne uklone, potpuno ćemo propasti. Miloševič kaze da mi pod sankcijama možemo još sto godina. Bivša Jugoslavija se ne bi raspala i bila bi bolja varijanta od onog što danas imamo da nije bilo komunista. Da su komunisti prihvatili višestranački sistem, sasvim je sigurno da bismo danas imali jaku srpsku Кгаjinu, jaku srpsku BiH, imali bismo ono za što smo vjekovima ratovali i kroz pametnu. politiku bismo stvorili jaku nacionalnu otadžbinu sa granicama koje bi omeđavale naše prirodne nacionalne teritorije, • Ako Vaši istupi ne budu mekši i popustljiviji prema Mflu Đukanoviću, očekujete li da Vas ponovo spremi u zatvor? To če sve zavisiti od Mila Đukanoviča. Ako me on i dalje bude sramotio i davao sebi za pravo da jednom narodnom poslaniku, književniku i čovjeku koji nije ničim okaljan. kakav sam ja, sipa ružne epitete, neče moči očekivati ništa bolje od ovoga što ga je do sada snalazilo. Naravno, ja se neču spuštati na njegov nivo. Kao privatna ličnost, Milo Đukanovič je izvan domena mog interesovanja. Kada bih ulazio u ravnopravan dijalog sa čovjekom njegovrh intelektualnih mogučnosti, ja bih sebe potcjenjivao, a to ne želim. Međutim, pošto je on predsjednik vlade Cme Gore, biču prinuđen da mu se prema mjeri revanširam svakom prilikom. Ipak, i to ču svojim metrom mjeriti. • U javnosti se stekao utisak da se radikalima sviđa u zatvorima. Malo-malo, pa neko zaglavi. To plasira propaganda Slobodana Miloševica. Nijedan nomia-. lan čovjek ne želi da dobrovoljno ode u zatvor, naročito пе u komunistički ka/amal. Međutim. kada je u pitanju nacionalna ili lična čast, kada je u pitanju otadžbina. onda srpski radikali ne odstupaju, ne povlače se ni pred pretujom zatvora. Mi smo kadri stići i uteči i na strašnom mjestu postojati. E, ta deviza nas odvodi u zatvore i mi smo zbog toga ponosni. ' • Ako ne želite da robujete, mogli ste da tražite aboliciju od Mila ili Momira. Možda bi Vas pomflovali. Ta mogučnost mi izgleda krajnje komična. Momir Bulatovič, kao predsjednik Republike, preko mnogih Ijudi - i preko Svetozara Marovića, između ostalili - nekoliko puta je pokušao da me nagovori da podnesem molbu za pomilovanje, odnosno za oprost svega Sto je bilo. Naravno, ja sam se na to sa prezirom nasmijao. To i danas činim. Takođe, rekao sam im da ču ih, kada odem u zatvor, prezirati svake sekunde više, i to aritmetičkom progresijom. • Pa,"na kraju, šta kaže računica, koliko se prezira sakupilo? Na kraju mog zatvorskog života izračunao sam da sam tamo ргоveo ravno 13.132.800 sekundi. Sada zamislite koliki je to prezir, i to aritmetičkom progresijom. Mislim da je i to malo, ali pošto su i oni, kao Ijudi mali, pošto svojim slabačkim plečima ne mogu nositi ovo istorijsko breme, mislim da im je i to dovoljno. Verujem da če i ova cifra biti tragična za njih, a ne za Srpsku radikalnu stranku i za Ačimj Višnjiča. • Sto se zalite kad Vam je bilo dobro u zatvoru? I pesme ste pisali. Hvala Bogu što sam u zatvoru doživio katarzu. Doživio sam pravo, istinsko umjetničko i političko nadahnuče, pravi Ijudski preporod. U zatvoru sam napisao građe za tri, tri i po knjige. Ova "polovina” jeste ciklus "Zatvorskih pjesama", koje če biti štampane zajedno sa odavno

pripromljenom knjigom još uoobjavljenili pjesama. Pored toga, паpisao sam mnogo analiza па akluohie političke dogadaje, na njiliove uzroke i posljedice. Ta če se knjiga zvati "Zvono đavolovo”, prema improvizovanom zvonu od phnske boce kojim su čuvari budili zatvorenike u Spužu. Mislira da če lek čitanjem te knjige Ijudima postati jasuo kakvu mi imamo vlast. NadaIje, oapisao sam tragikomediju "Vaser Mugi". Mislim da ču njome uspjeti da zasmijem, ali i da zamislim, sve dne koji budu gledali njeno prikazivanje. Naročito sam zadovoljan što vam mogu saopštiti da sam počeo jedan ambiciozniji spjev, pođ radnim nazivom "Vijenac srpski". Moji čuvari su odniah osjetili o kakvoj se ozbiljnoj stvari radi, tako da su mi rukopis ukrali još na početku njegovog pisanja. Tekst su mi vratili tek dva-tri dana pred izlazak iz zatvora. Međuthn, bez obzira na to, nadam se da če se taj spjev čitati ne samo prvih sto godiua već i duže. • Eto dokaza da radikalima odgovara zaUorska klima. Zapamtite da sloboda nije izvan rešclaka nego u samom čovjeku. Ako je čovjek - čovjek, sloboda je tamo gdje je on. Dostojanstvo se ne gubi ni na vješalima, a kamoli u komunističkom zatvoru. Prije odlaska u zatvor, ja sam im, možda neskromno. rekao da sam ja komad Starca Vujadina, da sam spreman, za sve što je Srbima sveto. podnijeti sve moguće muke. Stavio sam im na raspolaganje svoj život, mogli su da rade šta sir htjeli. Nisam se plašio. Naprotiv. provocirao sam ih. Vjerujem da sam prvi robijaš koji je u Crvenoj - a ne Crnoj Gori pjevao četničke i druge patriotske pjesme. Preko svojih špijuna su to morali da saznaju, sve da me ! nijesu čuh. lako sam hlio. nisam ih uspio isprovocirati da пш izbalinaju kao Sto batinaju oslalc uesrcčnikc koji se i danas lamo milazc. Meui je teško i tužno što znain ila jedan političar niože biti zašličeii od batina, dok se drugi Ijudi nemilosrdno prebijaju. Tamo zatvorenike vežu u lance, muče ih glađu i žeđu. Koristim vašu novinu da kandidujem ministra Miomira Mugošu za Nobelovu nagradu jer je usavršio liječenje bolesnika - batinama. On duševne bolesnike "liječi" batinama, Naravno, to primjenjuje samo jedan mali procenat zatvorskih čuvara, ali cijela uprava za to zna, a ništa ne čini kako bi to spriječila. Valjda nemaju vremena, brinuči se za svoj vozni park koji broji jeđnu šestinu cjelokupnog voznog parka švedske đržave. • Jeste li agitovali među robijašima? Ako bi sjutra bili izbori - od službenog osoblja i zatvorenika. bez pretjerivanja, sigumo bih dobio 99 procenata glasova. • Koliko ste ih učlanili? Ne mogu da vam kažem koliko je tih Ijudi i zvanično opredijeljeno za SRS, ali ih je mnogo. Ташо su dobrovoljci sa ratišta i drugi patrioti koji su na teške zatvorske kazne osuđeni zbog sitnih nedjela. Zatvorske vlasti su izvršile popis stranački opredijeljenih zatvorenika, lako da je i dokumentovano da u Spužu leže uglavnom radikali. Između ostalog, krstio sam jednog Roma iz Nikšića, koji je zbog übistva osuđen na 15 godina. Pocinio je teško djelo, ali mlad je čovjek i treba vjerovati da još može krenuti pravim putem. Da je bilo prave brige za školovanje i odgoj romske djece, vjerovatno mog kuma, sada Srđu Đorđeviča - bivšeg Džavida Hajrušija, muka ne bi natjerala da uradi to što je uradio. U zatvorskoj upravi su se čudili što želtm da krslim übicu. Nisu shvatali da ja, kao hriščanin, znam da je on, iako jc übica, osjetio potrebu za pokajuпјеш. Krstio sam ga i dao mu pre-

/ime po svetoin Đorđu, koji je najveći praznik kod Roma, a prema njegovom liku i koraku - јзо Srdi Zlopogleđi - dadoh mu ime. • Da li ste propagandni aspch ohczbedili rccitoranjcm svojili sfihova: "Vrijemc jg Vašc da shvatite/da vojvodu Sešelja pratite "? To su stihovi iz jedne moje estradno-političke pjesme, ili, kako bi se u Crnoj Gori reklo - guslarske. Tu pjesmu su mi zarobih, ali sam uspio duplikat da pošaljem vani. Napisao sam je jer znam da Crnogorci vole da pjevaju uz gusle takve pjesme. Već sam čuo da je nekoliko guslara pjeva. • Jeste li \lilu posvetili koju pesmu? Bilo ih je-i takvih, međutim, iz uljudnosti ilr neću sada kazati. Jedna takva je nastala kada je u zatvoru ponestalo salate. Nakon što sam ispjevao tu tešku i nezgodnu pjesrnu, da znate, donijeli su salatu. Da ne bude po njihovom, malo satn prepjevao neke stihove te pjesme, pa su opet, gorko stradali. • Recite koji stiii. Ma, nije pnkladno. Suština je u tome da sam mu ostao jednako zahvalan i kada je donio salatu, kao i prije- „ • Sta će pesniku politika? To je naročito dobro i značajno pitanje. Da bili vašu radoznalost zadovoljio, rado ću vam odgovoriti. Vidite, moralna kriza je nemjerIjiva u našem narodu. Danas ima slabo srpskih intelektualaca koji su sprenmi da ustanu u odbrauu svoga naroda. Naši intelektualci su Tli pobjegli vani ili su se stisli pored svojih žena, da im se glas ne čuje, Mislim da sada traje moralna kriza među intelektualcima kakva nije viđena od kada postoji srpski mnod. Kao pisac i čovjek, nisam niogao otrpjeti sve što se događa, a da se ne suprotstavim tragediji koju nam je nanio komunizam to najveće zlo od kadaje Srba. Meduiiiu, nisam jedini. Velika su iskustva pjesnika koji su se prihvatili političkog djelovanja. Naravnom, bez namjere da se poredim. pomenuću cetinjske, srpske vladike. Da njih nije biio, Cma Gora ne bi postojala, niti bi srpska svijeća pretrajala. Jednom se Momir Bulatović pobunio protiv "popovanja" cetinjskih vladika, a pokojni vladika Danilo mu je odgovorio: E, moj Momire, Momire, da ne bi cetinjskih vladika, ne bi se ti danas zvao Momir nego Murat. Prema tome, od kada sam u politici, počeo sam nešto više i životnije da pišem. Danas postoje mnogi pisci koji su afirmisani u državnim medijima, ali ne i u narodu. Njih ne drži narod već režim kome služe. Danas se najgori pisci Stampaju u luksuznim povezima. Ne želim da dijehm sudbinu tih Ijudi. Sigumo će doći \’rijeme da će se oni sami sebe stidjcti. Kada Srpska radikalna stranka uzme vlast, prvi put oni će biti prinuđeni da postanu opozicija., • Tada ćete Vi biti etablirani pesnik. Kada radikali uzmu vlast, biću sasvim slobodan pisac, kao što sam i sada. Istinski pisac ne može pripadati nijednoj vlasti, on mora uvijek biti opozicija. • I ovi misle da su opozicija. Ne misle tako, јег otvoreno rade za vlast. • Znaći li to da ćete, kada Sešclj dođe na vlast, i njernu biti opozicija? Srpska radikalua stranka nije Vojislav Sešelj, znate. • Jeste li sigurni? Sigurno da nije. Vidite da imam slobodu da to kažem, iako sam jedan od njegovih v najbližih saradnika. Nikada od dr Sešelja nisam tražio uputstva za ono što hoću da kažem. Više volini da iješto i pogriješim, nego da dr Sešelju stvorim nevolje kakve bi imao da

sam nckakav pollron. Meni jc važиа Srpska radikalna stranka i jtjeno čhmstvo, a na našu sređu dr Sešelj je samo naš prvi čovjek. Tvrdim vam da dr Sešelj, do sada, na pravi način svakome dokazuje svojim ponašanjem šta je demokratija. Pazite, ja mislim svojom glavom. Naravno, o svim važnim stvarima, apsolutno zasmpam stavove stranke, koje donose određeni stranački огganj. Međutim, to što vi kažete da je Sešelj - Srpska radikalna stranka, pokušavaju da prikažu protivuici dr Šešelja. To je nedobronamerno i ogovaraćko prikazivanje odnosa među radikalima. • Jeste li zadovoljni odnosom stranke prema Vama? Pitam to, jer istovremeno dok su na "Studiju B " išli spotovi povodom Vašeg hapšenja, neki poslaniei SRS nisu imali pojma šta je sa Vama, jeste li u zatvoru i na koliko ste osuđeni. Nečije neznanje je izraz njegove slabosti. Kako i sami kažete, па "Studiju B" je iz dana u dan išao spot povodom mog hapšenja, a to znači da nepoznavanje nekih stvari nije greška moja ili moje stranke. • Ipak, greška je stranke ako ima takvih poslanika. Čujte, svaka stranka ima takvih poslaruka. Ne vaija žšo ako nema kukolja. Naravno, ne bili želio da sramotim tog člana Srpske radikalne stranke koji ne zna za moje hapšenje. Možda je nesrećan, možda nema šta da jede, možda se uplašio za sudbinu svoje porodice, pa mu se nije ni čuditi što ue zna. Znate, muogo je onih koji nemaju ni гаdio-aparate... • Ovi o kojima govorim imaju i firme, i trgovine, i čuda svakojaka. U svakoj stranci ima takvih Ijudi koje interesuje samo ličua korist i - ništa više. Ne sporim da takvih ima i kod nas međutim, ovdje će kratko trajati. Svako ko ne daje po-

irebne rezultate. po prirodi stvari. moraće da ustupi mjesto onome ko može i žeb mnogo više. A što se tiče odnosa SRS prema meni. moram da budem zadovoljan. Stranka mi je dala mnogo više nego što sam očekivao. Recimo, nije moglo da prođe dva dana a da dr Vojislav Šešelj ne nazove moju kuću, da pita kaico su mi djeca, trebaju li što, Mnogi naši poslanici i obični članovi, neki čak i iz Republike Srpske, slali su po neki dinar pomoći. A da to što su činili nije ni doprlo do mojih ušiju, ja bih jednako mislio o svojoj stranci. • Toma Nikoiić je nedavno napisao otvoreno pismo predsedniku Srbije, Slobodanu Nffloševiću. Šta biste Vi napisali Momiru Buiatoviću Ш premijeru Miiu Đukanoviću? Milu Đukanoviću neću ništa da pišem. Njemu ću pisati ргеко našeg budućeg ministra unutrašnjih poslova i ministra pravde. Sađa, kad je van svake sumnje da ćemo brzo uzeti »vlast, mogu Milu Đukanoviću da obećam da će naše sudstvo biti sasvim nezavisno, tako da će on imati priliku da se brani, ali, bogami, i da odgovara za sve ono što je zgriješio. Na osnovu toga, proričem mu da će ostatak svog vremena provesti u spuškoj robijašnici. Momiru Bulatovicu bih možda nešto napisao, kao predsjedniku Republike. To što bili mu napisao, bilo bi vrlo kratko. Citirao bih njega samog. Kada smo svrgavah onu. staru, vlast, Momir im je rekao; "Od vas samo tražimo da odete!" Ja i moja stranka sada od njega tražimo isto: samo neka ode. On će to morati vrlo brzo da učini, Ako ne na ovim. a ono na slijedećim izborima, Aćim Višnjić će ga sigurno naslijediti na mjestu predsjednika Republike. To sam mu ja i obećao, pa neće dugo čekati da se to i dogodi.

10

CBMfl GOBA: ZftTVOHSKi GIKLUS AĆIMA MŠKHĆfI

2.10.1995. Svet