Svet

Ја sam u tome vremenu bio član CK SKJ i odlazio na sjednice toga tijela čekajući završetak Kongresa. Mnoge aktivnosti na daljnjem razbijanju mogućeg nastavka Kongresa SKJ obavljene su u Zagrebu pod palicom Ivice Račana. Na razgovore u Zagreb je dolazio Nijaz Duraković, Go-

šev, Ribičid, te to posebno ističem - predstavnici Komiteta JNA na čelu sa admiralom Petrom Simičem. Shvatio sam da je Zagreb postao centar dogovaranja umjesto Beograda. KONGRES HDZ U DVORANI "VATROSLAV LISINSKI" Pripreme za održavanje Kongresa HDZ imale su dug period. Počele su još odlaskom

čelnika te stranke u inostranstvo, od Kanade. zapadne Evrope, do neizbježne Australije. Isticao sam i upozoravao na govor \Hadimira Seksa п Australiji i njegove nastupe po Slavoniji. Posebno ekstreman u tome vremenu bio je i Stipe Mesić, vrijeđajući Jugoslaviju u svakom svome nastupu, kao i

srpski narod iako mu je žena Srpkinja iz Kostajnice. Sličan pristup imao je i Josip Manolič. U samom vrhu HDZ bilo je mnogo nedoraslih kadrova za ozbiljnu državnu politiku. Međutim, ord su gađali nacionalnu ekstremnu žicu i zbog toga su, kako u Saboru tako i u dmgim državnim organima, imali ne mali broj poklonika. Na ekonomskom programu su sijali iluzije o platama i kako su oni kazivali - o preporodu gospodarskog dijela. U

takvim okolnostima došao je Kongres te stranke dobivši iznzetno veliku medijsku pažnju. Na Kongres su uspjeli na različite načine preko zagrebačkog aerodroma uz prisustvo civilne i vojne bezbijednosti stiči 32 emigranta usprkos tome što su na leđima nosili teret zločina iz Drugog svjetskog rata. One ргеthodne aktivnosti stranke isprobavale su reakciju vlasti u Hrvatskoj i u Jugoslaviji. Razumljivo je bilo da u Hrvatskoj poslije prekida 14. kongresa SKJ neče biti reakcije, ali se postavlja pitanje zašto rh nije bilo barem iz Predjedništva Jugoslavije i Saveznog izvršnog viječa. Sve to je išlo na ruku rukovodstvu HDZ-a da mogu skup u dvorani "Lisinski" pretvoriti u sudnicu Jugoslaviji, srpskom narodu, paitizanskom pokretu i svirti onim Hrvatima jugoslovenske opcije. Na kongresu su nastupali i predstavnici

Katoličke crkve, zajapureni izlazeči za govomicu i dajuči najteže ocjene prošlosti. Posebno su u tome smislu bila zapažena izlaganja Tuđmana, Mesiča, Manoliča, Bobetka i drugih hadezeovaca koji su za sve zlo što su ga eventualno imali u prošlosti Hrvati, okri'vljavali Jugoslaviju. Bio je to skup največih klerofašista okupljenih na jednom mjestu u bivšoj Jugoslaviji. A sve se to odvijalo pred očima državne bezbijednosti Hrvatske i Jugoslavije, kao i iste službe JNA. Nakon takvog skupa HDZ-a i vatrenih nastupa njegovih čelnika na području gdje je živio večinski dio srpskog naroda posebno na Baniji, Kordunu, dijelu Like i Sjeveme Dalmacije zavladalo je ogorčenje ah i zabrinutosL Ništa manje zabrinutosti nije bilo u iudustrijskim centrima, sredinama sa mnogo Srba. Ono što je za nas u tim

sredinama i područjima Banije, Korduna i Like bilo olakšavajuče jeste činjenica da se tu HDZ kao stranka nije uopšte pojavljivala. REAKCIJE BORACA NOR-a NAKON KONGRESA HDZ Samo osara dana nakon što je ođržan Kongres HDZ u Zagrebu, bcrci sisaćko-banijske regije, be/. obzlra па nacionabiost, fražili su đa se na na.šoj fegeudaruoj Samarid održi protestni skup boraca. Intercs za taj skup jc bio vetik. Došla je i bcograđska tclcvlzija i štampa. Ja sani bio pozvan da prisustvujem i da govorlm na skupu. Govorili su preživjeb borci Sedim* banijske tidame divizije, Lstaknute vojne starješine u penziji. Padale su leške kvaiifikacije legalnoj vlasti kako u Hrvatskoj tako i u Jugoslaviji. Tražill su zabranu rađa HĐZ. Imao sam oštro i zapaženo tzlaganje. TV Boograd je prenijela punili 45 minuta u prijepodnevram časovima u emisiji n Đdzvoiite da se obratim”.

RISMO PREDSJEDNIKU PREDSJEDNIŠTVA SRH IVi LATIVIU Već sutradan nakon boraćkog protestnog skupa na Samarici ja sam kao Još uvijck zvanićm zastupnik п Saboru Hrvatske iako na njega nisam iŠao - napisao pismo gospodinu Ivi Latinu. Tražio sam zvanićno da se zabrani rad HDZ kao slranke. Naveo sani detaljno svc ono što sam smatrao osnovnim argumeiifima za zabranu. Naveo sam i govor Vladimira Šeksa u Australiji, a posebno opisao događaje u dvorani "Lisinski". To mojc pismo umnoženo jc i predano svini ćlanovima Prcdsjedništv a SRH аВ i drugim mkovodiocima u Saboru Hrvatskc. Reakcija, naravno, nije uslijeilila i štoviše nastavljena je još žesća ofanztva HDZ-a.

U roUĆEM BROJU: Izbori u Sloveniji - Izbori u Hrvatskoj - Pobjeda HDZ-a - Odnos medija u Hrvatskoj - Razgovor sa Dobricom Ćosićem Defmitivni ra/laz sa SKH-SDP - "Posljednji Mohikanac" iz SK Hrvatske u CK SK Jugoslavije - Zašto su me prekidali burnim aplauzima i ovacijama na kraju 14. kongresa Formiranje SPS-a Miting Srba u Srbu Rašković u telefonskom razgovoru jedno, па mitingu u Petrinji drugo Markovićeva politićka diverzija i moj oštri duel s njime па Kozari Pokušaj ojačavanja fronta socijalističkih snaga Dramatični događaji u Petrinji nakon ulaska specijalaca - Hapšenje Srba i članova Glavnog odbora Socijalističke partije Hrvatske koju sam vodio - Stradanje u saobraćajnoj nesreći Povrafak u Petrinju nakon liječenja

VRIJEĐALE SU МE USTASE NA IZBORNIM SKUPOVIMA U HRVATSKOJ 1990, A DANAS МE VREĐAJU ŠEŠELJEVI ČETNICI!

а predizbornini promotivnim skupovima jednonaciooal- nih stranaka u Hrvatskoj. ja sam bio najčešća meta napada i kao Srbin i kao zaštitnik jugoslovenstva i kao komuuista. Posebno «u nasrtali u tome smislu na moju ličnost Mika Tripalo, braća Veselice, Šime Đodan. Žarko DomIjan, Antun Vrdoljak i Janko Bobetko. No, najčešće me je sa govomice prozivao Stipe Mesić, povezujući me sa Miloševićem i potencirajući moj dobri odnos sa Jugoslovenskom narodnom annijom. Na promotivnom skupu u Petrinji HSLS-a, napali su me oštrim riječima Dražen Budiša i njegovi saradnici. Pošto je u Hrvatskoj bilo mnogo skupova, onda je, naravuo, bilo i mnogo takvih prozivki. Bio sam duboko svjestan zašto se na mene ide. јег sam javno još 1971. godine demonstrirao svoje duboko ueslaganje sa hrvatskim i svim drugom nacionalistima. Imao sam petlje i hrabrosti da to javno iskažem na svakom skupu. Uz to, moja pozicija - s obzirom na dobro pozuate veze sa Jugoslavijom ргеко rukovodstva Srbije, odnosno Miloševića, te saradnja sa JNA - doveli su me u situaciju da, što se hrvatskih nacionalista tiče, budem najviše ugrožcna ličuost u Hrvatskoj.

Kada se danas prisjetiin svega orioga što su mi radili hrvatski nacionalisti 197]. godine, zatim onog što su mi radili isti li neofašisti na predizbornim skupovima 1990. godine, a nastavio ustaški "Slobodni tjednik" Marinka Božiča neposredno nakon izbora u Hrvatskoj i to povežem sa prozivkama pripadnika SDS Krajine Milana Babiča, zatim Sešeljevih i Martičevih klerofašista na skupovima Srpske radikalne stranke - onda shvačam'da među njima ne postoji razlilka. Razlika je zapravo samo u tome što oni prvi pripadaju Irrvatskom, a ovi drugi srpskom narodu. Skup radikala pred Saveznom skupštinom sazvan zbog podrške srpskom narodu u RSK i RS i osude izdaje tog prostora, iskorišten je da se ргеко njega vređaju predsjednik Miloševič i njegova supruga Mira Markovič i da se tako na najgrublji i najprimitivniji način pred domačom i svjetskom javnošču vrijeđa dostojanstvo srpskog naroda koji je, več u пекоliko navrata, dao u neposrednim izborima povjerenje Miloševiču. Od svih "argumenata” četničkom vojvodi ostade da prebira po prošlosti roditelja Mtre i Slobodana. Na tome skupu na dnevni red došao sam i ja. Ta srpska štetočina me proziva kako sam poslan da po zadatku Miloševiča ргоdam Krajinu Tuđmauu. Kaže ta štetočina da su me rušili godinu daua i da su me jedva srušili uz pomočßabiča i Karadžiča. Jedino nije rekao da su upravo tada srušili i zapadni dio Krajine.

Gledam tu ružnu družinu čelničkih voda ovog vremena koja se okupila oko Sešelja i Nikoliča, a kojima konferncu vodi niko drugi do "glumica" četničke opcije, gospođa Maja Gojkovič*iz Novog Sada, odlučna da atakira i etiketira sa javne govomice. Doveo ŠeSelj i onog našeg nesretnog kukavicu Ranka Vuića iz Vukovara koji je prvi, kada je zapucaio, sklonio svoga sina iz Krajine u Beograd, da bi i on, eto, гекао kako je Miloševič izdao. Pojavljuje se na govornici i ouaj fizički izduženi Vučič koji u sebi nosi puno otrova, u prvom redu za vlastiti narod. On če, kao, da drži revolucioname govore, a moram kazati da ga se ne plaše ni mačke u beogradskim podrumima. Još smešnije je gledati onog Dragišiča iz Knina koji bi, nakon svega što su u hrabrosti pokazali radikali iz Knina koje vodi gospodin Martič - trebao da se pokrije mokrom krpom po glavi a ne da izlazi na javne govornice. Jer, oni su pravi predvodnici jedne tužne četničke soldateske koja je i za vrijeme Drugog svjetskog rata uglavnom ratovala ргоtiv svoga naroda iz zasjeda, ali ne i sa onima što su htjeH taj narod uništiti. Oni su četiri gochne čekali da dođu saveznici pa da stanu ispred njih u borbi protiv fašista a oni bi samo da uzmu vlast. Da ne bijaše partizana koji su se zajedno sa narodom obračunavali sa fašistima i tako oslobodili teritorij, po Draži Markoviču i Momčilu Đujiču, završetak Drugog svjetskog rata na našim prostorima bi bio

tužan i sraman - sličan predaji koju je Martič (čiji su uzroi upravo pomenuti četnički vojvoda) napravio sa Srpskom vojskom Kraјше što je tu istu Rrajinu ostavio bez Srba. Skup kao što je bio опај pred Saveznom skupštinom imali su priliku vidjeti i Kninjani na svome glavnom trgu i to u vrijeme zakletve mladih vojnika Krajine. Na isti način i istim ličnostima su i tada sastavljali optužbe i izricali presude. Da stvar bude još zornija, na govomici su se pojavili maItene isti govornici. Poslije kninskog skupa obiđe Šešelj cijelu Krajinu i završi u Okučanima. Rezultat tih njegovih nastupa po Krajini znamo; prvo je pala Zapadna Šlavonija a potom, samo nekoliko mjeseci kasnije, i zapadni dio RSK. Nigdjejie dođoše radikali Vojislava Šešelja, nigdje se ne pojaviše sa puškama i ne dođoše da pomognu narodu u kolonama^ Kaže Šešelj da me je Miloševič poslao u Krajinu da je prodam ustašama, a neče da kaže da on nema ama baš nikakve veze sa Krajinom. Ja sam ugradio sebe i svoju mladost u JGajinu, izgradio nakon one stare još jednu по\тг Petrinju i još jedan "Gavrilovič" uključivši i mnoge objekte infrastrukture na Baniji da bi me nakon toga svega poslao neko da je prodam. Meni su ustaše übile moje najbliže, ja sam proveo po domovima ratne siročadi po Sloveniji i Hrvatskoj 13 godina i otkud da ja budem taj koji če prodavati Кгаiinu?! Tai Šešelj, laj Vučič, ta

Маја Gojković nisu za Krajinu uradili nešto ui u vrijednosti jednog seoskog bunara i otkud im pravo da plaču za Krajinom i narodom koji je otišao iz te Krajine. Eto sreće đa se njihova stranka nikada nije ni pojavila u Krajini; siguran sam da bi u tome slučaju ona i danas postojala. Šešeljevim dolaskom i prisustvom u Rrajini uz asistenciju nesposobnog Martića i psihijatara sa Pala Karadžića te koalicija Srpske radikalne stranke i SDS Krajine - Krajina je zavijena u crno... Skup pred Saveznom skupštinom nije neprijatelja srpskog naroda vidio u onima protiv kojih se ratuje - Izetbegoviću i Tuđmanu već u Miloševiću, Miri Marković i Borislavu Mikeliću. Zato ja Šešeljev istup i njegove družine ne smatram istupom bolesnih Ijudi, već veoma opakih Ijudi ovog vremena i današnjice, sklonih da izazivaju unutamje nemire u Srbiji. Upravo je to razlog da svaka pravna država .mora da sankcioniše takvo ponašanje. Jer, ako neko na predsjednika države koja se zove Srbija, kaže da čini izdaju i dodaje mu epitete ustaše i kriminalca, onda se zna kako treba геаgovati i gdje poslije toga treba da se vježbaju govome vještine. To što bi Šešelj i Nikolić ponovo bili tamo gdje je dugačak i dan i noć opravdava činjenica i pravilo da se ne mogu tolerisati potezi Ijudi spremnih i sklonih svakodnevnim izazivanjima nemira i ekscesa po bilo koju cijenu.

Svet 2.10.1995.

19