Svet

irnao mira, jer su se i tu, za vrijemc ručka. skupljali potpisi preko nje-> govilt saradnika. Otišao sani do Ante i pitao; "Da li je moguce da si učinio ovo na mojoj rodnoj Kozari? Sto takav skup nisi zakazao u svome rodnom Konjicu ili u Imotskom?! Što baš na Kozari? Zašto, Ante, nisi spominjao što smo sve doživjeli u Potkozarju, šta je za nas bio Jasenovac? Kako je moguče da govoriš ovdje a da ne spomeneš te ogromne žrtve srpskog naroda. Zašto sada formiraš refomrsku stranku kada su prošli izbori u Hrvatskoj i Sloveniji? A sam si izjavio u prekidu 14. kongresa da če Jugoslavija postojati i bez SKJ!", pitao sam, dodavši da je on zapravo zvanično u Račanovoj partiji SKH-SDP. Več drugog dana dao sarn izjavu "Ekspres Politici" i teško optužio Markoviča zbog svega onoga što je učinio na Kozari. FORMIRANJE SOCIJALISTIČKE PARTIJE HRVATSKE PARTIJE JUGOSLOVENSKE ORU ENT АСЦЕ: Nakon fonmrauja Socijalističke partije Srbije i početne veoma uspješne aktivnosti i ne malog broja članova koji su joj prišli u kratkom vremenu, te popularnosti koju je imao predsjednik Miloševič - kod nas je jačao motiv za formiranje iste Partije. Tako je uslijedio temeljit dogovor sa predsjednikom Miloševičem kako da sve to provedemo. Data nam je maksimalna podrška u svakom pogledu jer je u Hrvatskoj jačao front neofašisličkog HDZ i drugili širauaka, a SDS nije bio u stanju da otvori veču perspektivu pogotovu ue Srbima u industrijskim centrima. Trebalo je 111 političku borbu dobro osmisliti. Posebno je bilo razloga da to učinimo poslije onoga skupa na Kozari i odluke Markoviča da idu na formiranje Reformske stranke, a i njoj je bila lažna teza Jugoslavija, što bi na duži гок izazvalo zbunjenost. Naš dogovor nije bio samo da formiramo Socijalističku partiju Hrvatske već da to učinimo u Makedoniji i Bosni i Hercegovini gdje smo imali največe šanse. Nakon što sam fonnirao Inicijativni odbor i kada smo izašli u javnost pojavio se veliki interes ne malog broja kadrova, posebno onih Sto su osječali veliki patriotizam prema Jogoslaviji a uz sve su nosili veliko razočarenje sa SKH-SDP i posebno Račanom. Takvi kadrovi nisu htjeli da ulaze u jednonacionalne stranke pa tako ni u SDS iz Knina. Na području Baranje, Srema i Istočne Slavonije imali smo izuzetno veliko raspoloženje ne samo Srba već Hrvata i Mađara. Interes je rastao i u nekim industrijskim centrima - Zagrebu, Zadru, Rijeci, Bjelovaru, odnosno u Zapadnoj Slavoniji. Buduči je našu aktivnost veoma dobro i korektno pratila beogradska štampa i televizija, a nisu tome zbog opasnosti za'SKH-SDP mogla odoliti ni lurvatska sredstva informisanja - pa se sve to uklapalo u ambijent koji je donosio korist za SPH-PJO. U tome vremenu su nam najviše pomogli listovi "Politika", "Politika ekspres", kao i televiziia Beograd. 1 u samoj Petrinji i na Baniji sc osjcćalo olakšanje i daleko

veča sigurnost nego prijc toga. Formirauje takve partije je čak veoma dobro primljeno i u samom "Gavriloviču" jer je za sjedište Partije određeua Petrinja. Sam čin formiranja Socijalističke partije imao je izuzetno veliku posječenost u Domu kulture Petrinja gdje je bila dupkom puna dvorana od 900 mjesta. Bio je to skup r’avan jednom kongresu manje , republike. Moje izlaganje je bilo burno pozdravljeno i nakon toga imalo je veliki odjek u jugoslovenskoj javnosti. Naravno, ja sam bio dobar poznavalac hrvatskih prilika a posebno sam imao za cilj da napadnem taj neofašizam koji je stigao na hrvatsku političku scenu. Bilo je to aktuelno izlaganje i sa aspekta ekonomskih odnosa i borbe za čiste odnose u Hrvatskoj. Bilo je mnogo govornika na osnivačkoj skupštini, među kojima se posebno istakla Jasna Tkalec iz Zagreba, davši tom prilikom najteže ocene HDZ-u i hrvatskom đržavnom rukovodstvu. Našem skupu u Petrinji u ime Socijalističke partije Šrbije prisustvovao je i pozdravio prof. Vladimir Štambuk. Izabran je izuzetno jak kadrovski Glavni odbor na čijem čelu sam se našao ja, a za generalnog sekretara je izabran književnik Goran Babič, koji je, da uzgred spomenem, od 1991. godine u Beogradu, a Jasna Tkalec se iz Zagreba ргеselila u Italiju. Nakon što je Partija formirana ona je svaidm danom dobivala sve veči i veči značaj i postala - to se slobodno može kazati - največa opasnost za politiku HDZ u Hrvatskoj jer je nosila jugoslovcnsku opciju i borbu za Jugoslaviju, što je i bio moj bsnovni motiv kod njenog formiranja. Zato če kasniji slijed događaja u Hrvatskoj pokazati koliko su moje konstatacije bile tačne. UPAD SPECIJALACA MUPa HRVATSKE U PETRINJU: Več istog dana u poslijepodnevnim časovima - dok sam ja boravio u Beogradu mjsleči đa je stvar sanirana a išao sam na sastanak oko jedinstvene Socijalističke partije Jugoslavije - objavljena je vijest ргеko sredstava informisanja da su specijalci ušli u Petrinju i da je uz ostalo upotrebljen i suzavac kako bi se ugušila pobuna Srba u gradu. lako je u Petrinji bio veoma jak garnizon JNA, a čitava se stvar odvijala ispred same kasame "Samarica", pa čak i to da su hrvatski MUP-ovci upotrebljavali suzavac, i đa je taj suzavac stigao u krug kasame, te da je uslijedio zahtjev građana srpske nacionalnosti da se naoružanje smjesti u kasamu - oni nisu reagovali u bilo kome obliku. Ispalo je da to nije vojska naroda i da je ne interesuje, tu istu vojsku, šta se tu sve događa. U večemjim časovima nakon dolaska MUP-ovaca počela su masovna hapšenja Srba. Među njima, naravno, najviše je bilo pripadnika moje Socijalitičke partije. Rukovodstvo SDS iz Petrinje koje je to sve i na takav način napravilo, pobjeglo je iz grada, a neki od njih su stigli u Beograd. Moji najbliži saradnici iz "Gavriloviča" su mi savjetovali da ne dolazim noču u grad več po mogučnosti u prijepodnevnim časovima jer je u Petrinji maltene uveden

policijski čas. 11/. svc lo hrvalski specijalci su krenuli prema Glini i Dvom na Uni. Očito, cilj je bio da se zastraši srpski narod na Baniji, da mu se da do znanja što ga čeka i da na određeni oačin poprave utisak u cjelini kada to več nisu mogli učiniti na području Like i Sjeverne Dalmacije. HITAN POVRATAK U PETRINJU: Nakon konsultacija u noči sa mojim najbližim saradnicima iz "Gavrilovića" ja sam u ranim jutarnjim časovima krenuo za Petrinju. Prvo, znao sam da nakon tako dramatičnog prethodnog dana i upada specijalaca, moj dolazak može donijeti ohrabrenje s obzirom da me Ijudi očekuju. Dnigo, razbiče se več übačene parole da sam uhapšen negdje u Slavonskom Brodu itd. Do Petrinje sam bio tri puta'pretresan. I automobil su detaljno ргеtresali - sve do rezervne autogume. Ipak sam uz sve zastoje stigao u Petrinju i "Gavrilovič”. Tamo su več plasirali onu vijest u narodu o mom hapšenju. Cim sam stigao, stigla je grupa hrvatskih specijalaca ušavši u krug "Gavriloviča" sa ciljem da hapse Adama Kalamburu, inače člana Glavnog odbora SPH i šefa radne zajednice "Gavrilovića”. Sve se to odigralo pred mojim očima ali ništa nisam mogao učiniti. Prethodnu noč su bih uhapšeni Duško Prečanica, član Glavnog odbora moje stranke, te Ljuban Lončarevič. Samo u ta dva dana hrvatski specijalci su uhapsih 96 viđenijih Srba. U gradu je nastala prava panika, posebno kod žena i djece čije su muževe i očeve ispred njihovih očiju odvodili u zatvor. Posebno je

to bilo karakteristično kod pretresa srpskih kuća, po metodu ulaska u spavaće sobe i probijanja bajonetom jastuka pa do pretresa kuća čak do oluka. Kad sam dobio saznanje što se sve dešavalo oko naših građana intervenisao sam kod Predsjedništva SFRJ preko Bućina, zatim saveznog SUP-a (gospodina Vučinića Jove) te kod Generalštaba JNA u Beogradu, U vrlo malom vremenskom razmaku učinio sam značajan napredak. Tako je do tada za građane zatvorena kapija kasame garnizona JNA otvorena pa su žene i djeca ušli unutra a muškarci su se okupili u neposrednoj blizini. Moram kazati da je SDS jednostavno nestao kada je trebalo obezbeđivati narod ili jednostavno protestirati. Njegovi čelnici, nakon što su zakuvali čitavu stvar, nestali su - jedni u pravcu Beograda a đrugi u pravcu šume. Za sutradan sam sazvao sjednicu Glavnog odbora Socijalističke partije Hrvatske - PJO. GRAD NACIONALNO PODIJELJEN: Ono što je bilo кагакteristično nakon dolaska specijalaca u Petrinju jeste da su ih hrvatski građani dočekali sa olakšanjem i sa aplauzima. Naveče su ih vodili svojim kućama na večere i gostili. Na drugoj strani, građani srpske nacionalnosti bili su pretresani пе samo u kućama već i na ulicama. lako je došlo do onog što su HDZ i SDS željeli: da se stvore dva fronta na nacionalnoj osnovi, posljedice takvog stanja su bile daleko nepovoljnije za nas nego za njih.

Na sjednici Glavnog odbora , stranke (SPH-PJO) ocjenili smo tu cjelokupnu situadju i zakazali za sutradan veliki miting u Banskom Grabovcu, mjestu gdje je podignut ustanak protiv fašizma 1941. godine. NOĆNI POZIV OD ŽENA I DJECE U KASARNU: Zbog ogromnog broja žena i djece u kasarni i izuzetno teškog stanja medu njima, meni je stigla poruka da oni žele da svakako dođem u kasarnu. Odlučio sam da ih posjetim poslije 24 časa. Zatekao sam ih tamo više od četiri stotine. Rukovodstvo opštine je zajedno sa komandantom gamizona, potpukovnikom Đorđem Stojanovičem i njegovim pomočnikom agitiralo pred preplašenim ženama i djecom da napuste kasarnu i da vrate tih 12 pušaka koje je MUP Hrvatske tražio od petrinjskih srpskih kuča. Kada sam ušao prolomio se aplauz i uzvici: "Hočemo Boru''! Tu su se nalazili i pomočnici ministra MUP-a Hrvatske, gospodina Boljkovca. Moje obračanje bilo je veliko olakšanje i umirenje za žene i djecu. Nakon govora u kojem sam ponovo oštro napao hrvatsku vlast i sve to Sto su učinili u Petrinji, imao sam vrlo oštar sukob sa predstavnicima MUP-a Hrvatske. Nakon što sam izašao iz kasarne pozvan sam u šatore gdje su bih smješteni muškarci. Tražio sam od njih da zadrže prisebnost јег svako zaoštravanje išlo je protiv onih što su u zatvoru. Nastavak u idućeni broju

NASTUP SA RAHMANOM MORINOM U UŽICU

eposredno nakon što smo formirali Socijalistič ku partiju Hrvatske Partiju jugosloven- ske orijentacije, koja je kao što rekoh izazvala veliki interes ne samo u Hrvatskoj več daleko šire, uslijedili su mi mnogi pozivi sa područja Srbije da gostujem i upoznam Ijude o situaciji u Нгvatskoj nakon izborne pobjede HDZ. U odlučivanju u koju sredinu da krenem ja sam smatrao da je najbolje da krenem u sredinu koju odredi rukovodstvo SPS, odnosno gdje su smatrali da sam u tom trenutku najpotrebniji. Dogovoreno je da gostujem u Titovom Užicu a da uz mene ide i gospodin Rahrnan Morina. Skup je bio zakazan za 18 časova i bio je irvanredno posječen tako da je ne mali broj Ijudi ostao izvan dvorane. Prvi je govorio Morina o situaciji na Kosovu i kako je on sagledava. Moj govor je bio izvanređno primljen. Tada sam shvatio da su me Ijudi več mnogo ranije pratili u javnosti i da su uvažavali moju borbu za Jugoslaviju. Bio sam burno pozdravljen. Pratila je to i beogradska televizija. Morina i ja smo odgovarali na pitanjaprisutnih. Meni su bila

postavljena neka i oko SDS-a iz Knina i Jovana Raškovida te onog što se događalo sa fonogramom njegova razgovora s Tuđmanom. Vratio sam se u Beograd kasno u noći i već izjutra stigla je iznenađujuća poruka da je u Petrinji došla do sukoba jednog dijela Srba i milicije oko naoružanja od rezervnog sastava milicije i da se čitava stvar sada preselila pred milicijsku stanicu. Bilo mi je jasno da je moj odlazak dan prije toga poslužio hrvatskim vlastima da toga dana oko 16 časova donese odluku kako će u noći povući dio naoružanja rezervnog sastava milicije iz Petrinje prema Sisku odnosno Zagrebu. Radi toga su prvo pozvali naćelnika MUP-a Petrinje Ljubana Lončarevića, inače člana moje Partije, i zadržaii ga u Sisku dok se ne izvrši "operacija". Međutim, u noći kada je taj dio naoružanja pokrenut kombijem, dio pripadnika SDS na čelu sa Polimcem, presjekao je odlazak. U kombiju je bilo nekoliko milicionera. Sve je to izvedeno užasno traljavo i bez bilo kakve organizacije. Jednostavno, izgledalo je kao da se čini promocija kako bi se pred narodom nešto pokazalo. Umjesto da kombi izvuku van cestovnog saobraćaja ili da uzmu naoružanje (a nije se radilo o velikoj količini) na tome mjestu, gdje je vozilo zaustavljeno, počeo se okupljati

ne mali broj Ijuđi. Čitava ta atmosfera je jx>shje prenesena pred mihcijsku stanicu koju samo uhca dijeh od kasame JNA u Petrinji. Sve je to pratilo rukovođstvo Hrvatske na čelu saTuđmanom. U sve se uključio i sam Boljkovac sa MUP-om Hrvatske. Znajući da sličnu akciju nisu mogli provesti u Lici ih Sjevemoj Dalmaciji zbog konfiguracije tla te većinskog srpskog stanovništva na tome području, a ocjenjujući da im se pruža prihku da se po.kažu u jednoj Petrinji udaljenoj od Siska samo 8 kilometara a od Zagreba svega 50, oni tu priliku nisu željeh propustiti. Razgovarao sam u prijepodnevnim časovima sa mojim saradnicima iz "Gavrilovića" i pitao ih ocjenjuju h da će stvar biti sanirana s obzirom da je opštinska vlast komunicirala sa Zagrebom. Odgovorih su mi kako misle da će sve biti u redu. Međutim, bilo je onih što su pred stanicom mihcije isprobavah svoju hrabrost na nejačima pa je hrvatska vlast odlučila da u našem gradu prvo isproba moć svojih specijalaca. Iz Zagreba je pokrenut ne mali broj specijalnih snaga hrvatskog MUP-a - jedan đio prema Petrinji, drugi prema Ghni, a treći prema Dvoru na Uni.

Svet 30.10.1995.

FELITON: BOBISLAU MIKELIĆ; ’ MOIA BORBA ZA HJGOSLAUIIII^

”eKSKLUZIVNI FELITON; BORiSLAV MiKELIĆ: "MOIABOBBA ZAJUGOSLAVIJU^j

23