Topola

Ifigenija. Prikoran je ; koji svoja djela važe. Arkad. Ali i za pravu tko ne haje vr’jednost, kao i on, koji lažno diže krivu. Imaj vjeru u me, slušaj, šta ću reći, jer ja sam ti vjernik iskreni i pravi : Zametne li vladar danas govor s tobom, daj mu olakoti, šta ti kazat kani. Ifigenija. I najbolja svaka tvoja r’ječ me plaši. Već sam često puta, jedva s mukom teškom, njegovijem nudbam oteti se mogla. Arkad. Promisli, što radiš, šta li ti pomaže. Od kad vladar svoga izgubi jedinca, već ti malo komu vjeruje od svojih, a ni toj malini već ne, kao prije. Zlovoljan, u svakom plemićkome sinu sljednika u carstvu nazr’jeva; i strepi od nemoćne puste starosti, a lako i ustanka smjela, i prerane smrti. Ne um’je ti Skićan govoriti glatko, a najmanje vladar; on, koji je vičan samo zapov’jedat i po svoju radit, ne umije govor s daleka navijat na domisô svoju, tanano i lako ; nemoj tudjeći se i lukavo hineć, da ga ne razum’ješ, r’ječ mu otegotit, nego daj mu podji do na polu puta Ijubezno u susret.

17

Goethe: Ifigenija na Tavridi.