Topola

22

Ifi'genija. Zatajih li pleme i ime otaca, tomu bješe kriva samo moja smetnja, a nipošto sumnja, jer, jaoh, da znadeš, tko pred tobom stoji, koju 1’ kletu glavu zaklanjaš i hraniš, možda bi ti velje s nečuvene groze zadrhtalo srce, te mjesto da k sebi na pr'jestol me digneš, progn’o bi me svoga prerano iz carstva ; progn’o bi me prvo, neg nastupi vr’jeme. možebiti prvo narečenog doba, da se opet vratim u krioce svojih, i tisnuo, b’jednu, u nevolju ljutu, koja tudjom, hladnom užasnicom rukom čeka širom svj'eta svakoga skitača, i od kuće svoje prognanika tužna. Toant. Ma šta godjer s tobom odlučili bozi, što li tebi i tvom nam’jenili domu, al od kad tu živiš i uživaš s nama krotkog gosta prava, nestalo mi nije blagoslova, koji dolazi od ozgo, pak ne bi baš lako uputit me bilo, da u tebi krivu ja zaklanjam glavu. Iß genija. Rad dobrijeh djela, a ne radi gosta dolazi ti, kralju, blagoslov od ozgo. Toant. Ne nosi blagoslov, što se zlijem čini; muk prekini dakle, dalje se ne krati, ta ne traži toga nepravedan čovjek ; božica te moje predade u ruke,