Topola

61

i probode grudi. Mrtva pade majka. Ustaj, ustaj sada, razdraženi duše, a vi srde, kolom pristupite amo, i gledajte ovaj poćudni vam prizor, najgrdji i zadnji, što spremište kada. Tu ne oštri mržnja nit osveta noža, mila sestra djelo prisiljena vrši ! Nemoj plakat, tomu ti nijesi kriva, nikoga od malih nezavoljeh nogu, kao što bih tebe, sestro, voljet mog’o ! Daj zamahni nožem, i nemoj me štedit, daj raskroji ove grudi, i otvori put mlazovim, koji sad ključaju ovdje. (Malaksa umoren.) Ifigenija. Ja sama ne mogu te sreće i tuge više podn’jet ; gdje je, gdje je Pilad sada ? ah, da mi je tvoja, milo momče, pomoć ! (Odilazi tražeći.)

Prizor drugi, Orest. (Probudiv se iz svoga mrtvila i protegnuv se.) Jošte jednu! daj mi iz valova Lete zadnju hladnu kupu, da me okrijepi, ta skoro će prsnut grč žića iz grudi, a moj duh, ponesen s vrutkom zaboravi, već do malo poteć laganijem tekom prema vama, sjene, u maglovlje vječno. Dajte sinu zemlje, koji sv'jetom bludi, usrdno u vašem da počine miru ! Kakov je to šapat što u granju čujem? Kakov šum to tamo iz sumraka šumi? Već ih eto, novog da poznadu gosta. Kakva je to družba, što se tako sjajno,