Topola

72

Ifigenija. Da, ako taj plemko, mjesto moga hara, nedostojno mene postignuti kani. Arkad. Tko ne voli koga, tome nikad ne će ponestati zgodnih za obranu r’ječt. Sta tu vidjeh, to ću prijaviti kralju. Oh daj, te po duši još jednom prosudi, koli on se s tobom od dolaska tvoga plemenito pon’je do današnjeg dana.

Prizor treći. Ifigenija sama. Ja osjećam, da mi govor toga muža obrnu na jednom, u nepravo vr’jeme, u grudima srce. Sva od straha trnem. Jer kô plima naglim širećim se strujam preplavljuje hridi, koje oko mora iz pržine vire, tako mi obl’jeva od radosti struja razblažene grudi. Ovinu se tlapnja oko moje glave, i tlapljah, da vidim, gdje se opet svija nježno oko mene oblačić bijeli, i gdje me od zemlje u visinu diže, i onakim opet uljuljava sankom, kakovim mi onda obavinu čelo milostiva naša božica Dijana, kad me primi svojom pomoćnicom rukom. Srce mi za bratom zan’jelo se silno, a njegovog druga samo savjet slušam, samo da njih spasem, nagnu napr’jed duša ; i kao što mornar radan pleći krene