Topola

77

Ifigetijja. Kao što se cv’jetak za sunašcem kreće, tako mi se duša, kad te čujem, dragi, razdragana zrakom od govora tvoga, obraća i kreće za utjehom slatkom. Oh koli je divan prisutnoga druga pouzdani govor, kog nebesku silu samotnik ne pozna, i pogibije glušan, jerbo mu u grudim nakana i miso zatvorene uv’jek, dozr’jevaju teško, al ponesu divno u prisuću milka. Pilad. Sada s bogom, idem da umirim brzo prijatelje, koji već čekaju teško. A za tim sam odmah u grmnatoj hridi, da sakriven vrebam na mahnuće tvoje Ali šta promišljaš? tvoje vedro čelo obli na jedan put tihi mračak tuge? [figent ja. Prosti! kao laki oblaci pred suncem, tako mi pred dušom provlače se lake skrbi i bojazni, Pilad. Nemoj za to strepit, himbeno ti strava s pogibelju sklapa uski savez; vjerne med sobom su druge. I fige ni ja. Plemenita j’ briga, koja mi dozivlje, da dobrog vladara, svoga drugog' oca, ne prevarim himbom, ne opl’jenim pl’jenom