Topola

91

Toant. Varalice dakle, izmišljajuć bajke, samotnici dugoj, koja sama lako prianja i voljno za njihove želje, tim zamrsom pustim obvinuše glavu? Ifigenija. N’jesù, kralju, n’jesu, ma i mene bilo prevariti lasno ; al oni su vjerni i iskreni, vjeruj. Nadješ li ih krive, a ti ih pogubi, a mene rad moga neumlja za kazan od sebe odbaci, i progni na pusti i samotni greben. Ako li je čovjek u istinu ovaj moj ljubljeni bratac, za kog dugo moljah, a ti onda daj nas na slobodu pusti, te budi sad bratu milostan i sestri, kao što si do sad bio uv’jek sestri. Moj pogibe otac krivnjom svoje ljube, ona krivnjom sina. Sada zadnja nada Atrejeve kuće na njemu počiva. Dopusti, da mogu sad onamo poći sa čistijem srcem i čistijem rukam, te od gr’jeha naše okajati dvore. lako 1’ riječ držiš? Ti si vjeru dao, da ćeš me odpustit, ako se pridesi za povratak zgoda, a zgoda je ovdje. Vladar ne će nikad s neprilike kome obećati štogod zato, da se time za njekoje vr'jeme molitelja r’ješi, a niti će htjeti šta obreći komu za onakav 'slučaj, komu se ne nada; vladar samo onda ponimi visinu dostojanstva svoga, kada mu je dano, da usreći onog, koji milost čeka.