Topola

vršuje ovimi riečmi: >-koliko ja poznajem druge narode i države, slobodno kažem, da je Dubrovnik najmudrija, najbolja i najsrećnija država na svietu.< Spomenuti Razzi u velike hvali uzornu čestitost domaćega i javnoga života Dubrovčana pri koncu 16. vieka; hvali jednostavnost i pristojnost njihovih običaja,_ njihove nošnje. A Dubrovčanin Matija Ban u svom »Zrcalu poviestnice dubrovačke> pokazuje, da su u Dubrovniku postojala mnogobrojna dobrotvorna družtva, da se je sudstvo dubrovačko slavilo na daleko po svietu radi svoje pravednosti i učenosti, da je gradjanska, pučka i služna vrsta uživala mnoge povoljštine, pak zato veli: nikad nikojemu narodu nije lakše i Ijepše bilo nego dubrovačkomu.« Pod tako mudrom i čovječnom vladavinom dubrovačkom naravno bijaše, da je u dubrovačkoj državi cvala obrtnost, navlastito svilarstvo, zlatarst\ r o, suknarstvo, brodogradnja, po čem su Dubrovčani na glasu bili i u Francuzkoj kraljeMni; po Balkanskom poluotoku njegovali su u velike rudarstvo, tjerali trgovinu preko svojih razgranjenih naseobina, koje su uživale najbolji glas i razne povlastice, »Mnogobrojnimi svojimi velikimi brodovi tjerali su trgovinu veli Razzi po svih stranah svieta, po Evropi, Aziji, Africi i Americi . Sami ponositi Mletčani, kako svjedoči Giustiniani, divljahu se bogatstvu, prosrjeti i trgovini Dubrovčana 16. vieka

Neće biti s gorega, ako ovdje umetnemo sličicu Dubrovnika i njegove države na koncu 16. \ieka po obširnom opisu očevidca Razzija.

XXII